Dvije strane jednog lica za jedan odličan album

Nakon uspjeha izvan regije i turnejama po Kanadi i SAD-u, Milenko Vujošević poznatiji kao Ensh vratio se na domaći teren i ponudio pomalo podvojen album “Both of them Milenko“.

Koncipiran kao dvostran album, jedna strana na engleskom, druga na srpskom, zapravo je zanimljiva igra s iskustvima i doživljajima koje je imao u svojoj karijeri. Zapažen kao specifičan projekt koji se teško može žanrovski definirati iako je u rangu indie i elektronske glazbe, no ima tu još nešto što čini zanimljivim ovo izdanje. Ta podvojenost koja čini album, isijava pomalo iz njegovog zvuka, kao da je na razmeđi elektro i synth zvuka osamdesetih i indieja modernog doba kakvog ga danas znamo.Kako se sam izrazio, ovaj album je mješavina ta dva stila začinjenog s drum’n’bass elementima. I publici se to svidjelo. Ensh nije samo glazbenik, Ensh je stav – prema glazbi, prema kritici, prema mainstreamu. Iako baštini upravo od onog što je danas najpopularnije, on to reinterpretira na svoj način, tako da je album pomalo oldschool, a pomalo moderan. No, svakako je zanimljiv od početka do kraja. Tekstualno je autoironičan, zabavan i raznovrstan. Nije usmjeren samo na jednu ekspresiju, nego miješa razne doživljaje i sentimente komponirajući ih u suvisle pjesme koje nisu klišeizirane i isprazne, nego upravo pogođene i zrele. Vokal se ističe kao specifičan. Nije obično da taj elektro zvuk nosi ovako bogat vokal koji ima jake mogućnosti, a to se posebno osjeti na pjesmama ispjevanim na engleskom jeziku, koje čine A stranu albuma. Kao da se bolje snalazi na engleskom, nego na materinjem srpskom.

Pjesme na engleskom su i interpretativno bogatije jer izražavaju njegovo iskustvo poput “Plaid Patterns“. Uvodna “Can’t Turn It Off” je pun pogodak jer je prava indie-electro stvar stvorena za sviranje u klubovima i ples. U njoj je primjetna ta autoironija kad spomene ‘pretentious lyrics‘ kao da se želi odmaknuti od hermetičnih i metaforičnih tekstova i pokazati da indie može biti jednostavan i pitak, a opet pogoditi u samu srž stvari.

B strana koju čine pjesme na srpskom je još jednostavnija, ali ujedno i misterioznija zvukovno. “Ćuti” s repetitivnim stihovima je prekrasno orkestrirana i kritički nastrojena numera u kojoj Ensh samosvjesno pjeva i izražava svoj čvrsti stav koji neće tako lako zašutjeti i pobjeći, nego će ostati postojan, a opet pomalo lutati što izražava stvar “Lutam” koja bi se mogla naći visoko na ljestvicama jer je pitka i jednostavna, a opet tako bremenita i bogata s poantom koja se čuje na prvo slušanje.

Ensh je napravio pun pogodak s ovim albumom jer je spojio svoje dvije persone, koje su ipak jedna, jer su dvije strane jednog lica koje je bogato iskustvom i to prenosi u svoju glazbu koja je spoj modernog i starog na najbolji mogući način. Obje su strane jednako zanimljive, a Milenko je glazbenik od kojeg ćemo čuti još dobrih stvari.