DVD izdanje nepostojećeg benda

Tko su uopće Gorillaz? Postoje li oni uopće? Tko to svira, tko to pjeva? Bez neke velike filozofije, može se samo zaključiti da bi objašnjavanje tako nečega oduzelo mjesta za opisivanje njihovog novog DVD-a. Damon Albarn iz Blura i strip crtač Jamie Hewlett udružili su se s ekipom iz Talking Heads i poznatim svjetskim producentima i osmislili 4 zanimljiva lika kojima nisu dali samo izgled, već su im udahnuli živote i od njih stvorili prave ličnosti koji imaju svoju povijest, svoje instrumente, odnose unutar benda, način na koji su se uopznali i sve ostalo.

To su 2D – ekstremno glupi klavijaturist božanskog glasa kojeg vole cure, ali malo priča i glava mu je prepuna droge; Murdoc – egocentrični bezobrazni basist koji štuje Sotonu; Noodle – azijska 11-godišnja princeza gitare koja ne zna ni riječi engleskog; te veliki Russel, koji voli hranu i jedini je glazbeno obrazovan, te bez njega ne bi bilo ni Gorillaza. I sada, nakon činjenice da su ‘virtualni bend’, postavlja se pitanje kako osmisliti koncert takve grupe.

Bilo je pokušaja da se naprave pravi 3D hologrami benda koji će izvesti te pjesme, ali je najjednostavniji i simpatični način prikazan prošle godine u Manchester Opera House. Hrpetina glazbenika našla je svoje mjesto na pozornici, a glavni akteri ipak su bubnjar, dva gitarista, Danger Mouse na mikseti, Damon Albarn na gitari i klaviru, perkusionist i 4 back vokala, koji svi skupa nastupaju s osvijetljenim prozorima u pozadini, tako da se vide samo njihove siluete.

Osim njih tu je i orkestar, te većina onih koji su s njima i snimili uspješan album “Demon Days “kojeg su ovom prilikom odsvirali od početka do kraja. Tu su gospel i dječji zbor, preminuli Ibrahim Ferrer koji je prikazan snimkama iz studija, Roots Manuva, Bootie Brown, Shaun Ryder, Nenah Cherry, Ike Turner, De La Soul i ostali.

Album u smislu pjesama znaju već svi, jer je to jedan od onih koji svakim slušanjem postaje sve bolji i bolji, ali treba naglasiti da ovakav vizualni pogled na njega pokazuje još toga što su Gorillaz (tko god oni bili) htjeli reći. Puno mračniji od hitova poigrao se s terorizmom, kapitalizmom, strahom od modernog načina života i cjelokupnom današnjicom.

Pjesme koje su u ovakvoj koncertnoj izvedbi zvučale posebno primamljivo su “Kids With Guns” sa simpatičnom Nenah Cherry, hitčina “Feel Good Inc.” sa De La Soul, prljava “White Light” koju smiruje gospel zbor, te manje poznata “Hong Kong“.

Na kraju koncerta na balkonu dvorane pojavljuju se likovi iz benda u stilu The Muppetsa i pozdravljaju publiku, da bi prije zadnjih pjesama iz sjene izašao i sami Damon Albarn da barem malo udahne života i suradnje s publikom. Omogućilo je to da se ovakvom nastupu da malo ljudskosti i da bend dobije barem malu priliku za ovacije cjelokupne publike.

Upravo način na koji je ovaj bend zamišljen natjerao me da zaključim kako bi njihovi koncerti možda bili i najbolji kada bi se održavali u kinu, a bend svira iza platna, dok se na platnu izmjenjuju odlične animacije Jamiea Hewletta koje su ovdje bile na ekranima iznad glazbenika.

Odličan zvuk i vizualizirani bend bio bi dovoljan, jer ovdje pomalo hladno izgleda hrpa gostujućih zvijezda kako se izmjenjuju na pozornici. Ali, kada sam nakon sat vremena koliko traje koncert, primijetio da je na DVD-u ponuđena i verzija koncerta samo s glazbom i tim vizualizacijama, osmijeh mi se razvukao na lice, jer je to i posljednja stvar koja je falila ovako dobrom bendu i dobrom koncertu.