Dva klavira tuku kao jedan

Albumom “The Union” Elton John nastavlja tradiciju starih muzičara koji rade projekt u čast još starijih mentora.

Na ovoj ploči našli su se Leon Russell, Neil Young, Brian Wilson, Elton,
Bernie Taupin, Booker T. Jones, te za produkcijskim stolom T-Bone
Burnett.

“The Union” je zajednički projekt Eltona i Russella, Taupin je pisao stihove, a Neil Young je vokalno izronio u možda najboljoj pjesmi na albumu, “Gone To Shiloh“. Brian Wilson je pjevao prateće vokale na “When The Love Is Dying“, a i Booker T. ima svoje instrumentalne dionice po albumu.

Široj publici najmanje poznat u ovoj priči je svakako pijanist (i gitarist) Leon Russell, čovjek impozantne biografije (naravno, to nećete naći u novinama o Simonici, Antiši ili Hanici) koji je svirao u kućnom bendu Phila Spectora u vremenu kad je Phil množio hitove kao aktualna stranka na vlasti afere, poslije je svirao na mnogim pjesmama Beach Boysa, gostovao na antologijskoj ploči Stonesa “Let It Bleed”, bio vođa benda i turneje koja je proslavila Joe Cockera i donijela njegov najpoznatiji album “Mad Dogs and Englishmen”. Poslije je svirao s Willie Nelsonom i tko zna s kim ne (jedino nije svirao s Beethovenom, jer je bio mali).

Russell je bio cijenjen i kao autor, njegove su pjesme “Superstar” i “A Song For You” doživjele nebrojene obrade. A prema riječima Eltona samog, Russell je utjecao na Johna dok je John bio u formativnim godinama, a Russell već tada član orkestara velikih faca, i što je važnije, već je tada imao svoj pijanistički stil. Dalje utjecaje Russella na Johna možete naći na prvim (i po mišljenju većine najboljim) Eltonovim pločama.

“The Union” je prava unija američke muzike, iako je osoba koja je najčujnija ne samo Englez, nego i engleski Sir. Leon Russell i Elton John surađuju na komplementaran način, Elton daje melodičnost i pop prizvuk, dok Russellovi dijelovi daju težinu, autoritet i autentičnost.

I Elton i Leon su veliki štovatelji američke glazbene tradicije koja uključuje country, blues, soul, gospel, bluegrass, honky tonk, te ostavštinu grupe The Band i ovom se pločom vraćaju na početke svoje karijere kada su se, uz malo ukusnih začina, navedeni žanrovi uredno kvrčkali na njihovim pločama.

Podsjećanje na klasični stil nije nužno samo ugodno podsjećanje, u Johnu, Russellu i tekstopiscu Taupinu je ostalo još dosta autorske energije da ovaj album pretvore u inspiriranu proslavu stare dobre americane. Čak će i producent T-Bone Burnett u jednom trenutku snimiti obojicu kako u isto vrijeme lupaju iste note na klaviru – kao malu posvetu glazbenom geniju Phila Spectora.

Iako su mu i prethodne ploče, izdane u ovom stoljeću, i više nego dobre (pogotovo to vrijedi za zapostavljenu “Peachtree Road” iz 2004. jer taj album, očekivano, nije izrodio nikakvu ljigu poput “Sacrifice” ili “Can You Feel The Love Tonight?”), kvaliteta s albuma “The Union” doista je usporediva s Johnovim najboljim ostvarenjima. Povremeno Elton zvuči preplačljivo, no to je samo povremeno. Album kao cjelina funkcionira moćno, veličanstveno i mudro, a “Gone To Shiloh” s Neil Youngom je novi prilog za buduću kompilaciju najvećih Eltonovih hitova.