Dur ili mol – Thriceu je svejedno

Ne događa se često da se fanovi nikako (ni otprilike) ne mogu usuglasiti oko najboljeg albuma nekog benda. Thrice su u svojih 12-ak godina postojanja umlatili čak sedam albuma, i baš svaki put napravili nekakav pomak i promjenu.

Diverzificirani odgovori kome je bolji “Beggars”, kome “Vheissu“, a kome “The Artist in the Ambulance”, dobili su još jednu oporbenu opciju – “Major/Minor“.

Ima elemenata sa svega spomenutog, a konsenzus je da je ipak, očekivano, najbliži nastavku na “Beggars”. Od pjesama treba istaknuti uvodnu “Yellow Belly” koja predstavlja jednu od najmračnijih i agresivnih stvari njihove karijere, ili s druge strane power laganicu alternativnog svijeta “Word Sin the Water“. Kad krene “Treading Paper” čovjek se sjeti čak i Coldplaya, ali se stvar jako široko razvije i, u društvu bolne “Call It in the Air“, predstavlja vrhunce albuma.

Teme albuma opet su biblijskog karaktera, ali je ovoga puta vokal Dustin upozorio: ‘Da, ja sam sljedbenik Isusa Krista, ali poruke pokušavam balansirati tako da se u pjesmi može pronaći i netko tko ne dijeli moje mišljenje. Uostalom, takvih ima i u samom bendu’ (mislio je na stvar “Listen Through Me“). Osim tog specifičnog vokala koji iznaša većinu pjesama, treba spomenuti i “Cataracts” gdje bas jako veseli svojom dominacijom.

Kraj albuma je ‘u glavu’ podsjetnik na pravi Thrice. “Anthology” i “Disarmed“, koja jako podsjeća na jednu stvar s “Vheissu“, ali mozak se ne sjeća koju…

Dakle, album nad albumima. Recimo da ga se može opisati malo gitarističkijim (što god to značilo), direktnijim i podosta jednoličnog tempa. Zvuk je ono što ga čini i dobrim i simpatičnim, jer su grandiozan zvuk uspjeli postići sa sirovim elementima, bez da zvuče prenakrcano. Zamislimo da Dredg nabavi producenta koji će od njih napraviti ponovno gladan garažni rock bend.

Mala 50-minutna genijalnost još je jedan Thriceov izlet u borbu protiv nepotrebnog ušminkavanja, poliranja, peglanja i nabrijavanja. Nije teško prepoznati bend koji bi bio i poznatiji i uspješniji da je pribjegao nekim modernim metodama pisanja tipskih pjesama s masnim zvukom. Baš zato, nesputan željom za proboj u mainstream, Thrice ima jedan od albuma godine.