Drugi pokušaj hrvatskog hip-hop Gotovine

Niti dvije godine nakon prvijenca “U ime Oca i Novca” Ante Cash objavio je drugi solo album “Gotovinski popust“, i već na prvo slušanje premašio, moram priznati, u startu skromna očekivanja.

Ako preletite recenziju prvog albuma shvatit ćete razlog tome. Već prilikom prvog preslušavanja stječe se dobar dojam i treba priznati da je ovim uratkom Cash napravio pozitivan pomak.

Materijal otvara pjesma prvenstveno zarazne glazbene podloge, svojevrstan intro koji je popraćen solidnim tekstom, što zajedno čini sjajno i energično otvaranje albuma. “Gotovinski popust” se nakon toga grana u nekoliko tematskih smjerova, najčešće gravitirajući prema socijalnim temama, kojih se Ante dotiče već u drugoj stvari.

“Kreten” je primjer klasičnog storytellinga s, u posljednjih nekoliko godina popularnim, osvrtom na tzv. ‘zlatnu mladež’. Jedna od posebnih poslastica definitivno je “Đe si buraz?” s gostovanjem uvijek inspiriranog Ede Maajke za kojim Cash tekstualno nimalo ne zaostaje, a tematikom se savršeno naslanja na prethodnu pjesmu.

Nakon tako dobrog starta “Moja cikla“, loša parodija Severinine šatro-etno narodnjačke katastrofe s Eurovizije drastično srozava dojam, bez obzira na autorovom inzistiranju kako se ne radi o ozbiljnoj pjesmi. Nakon kraćeg oporavka, povratak materijalu malo lakšim čini “Prodaj“, koja definitivno nije vrhunac materijala, ali je svjetlosnim godinama ispred prethodne stvari.

“Obitelj” i “Ovako je bolje” nude zanimljivu temu i karakteristično mračne priče koje krase rubriku crne kronike domaćih dnevnih tiskovina kojima je osebujan pečat dao novinar i tv voditelj Robert Valdec. Između ove dvije stvari smjestio se punokrvni hit “Neću više” zarazne melodije i ingeniozno iskorištenog samplea pjesme “Ponoć” dubrovačkog barda Ibrice Jusića.

Slijedi još jedan solidan uradak socijalnog karaktera “Ovdje” kojoj je najveća zamjerka loša vokalna izvedba pripjeva. Energični beat u “BH azilanti” savršena je pratnja žestokim tekstovima Casha i Mayera i podsjetnik na hrvatsku hip-hop scenu koja je uvelike prosperirala dolaskom glazbenika sa susjednih prostora.

Niti na drugom dugosvirajućem uratku Cash nije mogao pobjeći od priča o ratu i poraću. Ipak, “J’accuse” definitivno zvuči bolje i zanimljivije od devedeset posto materijala na “U ime Oca i Novca” i svakako je vrijedna vaše pažnje.

Album zatvaraju dva solidna album fillera, stvari koje se ipak ničim ne ističu iz prosjeka žanra te “Zbogom il doviđenja“, još jedan natprosječan uradak vrlo dobre melodije u koji je Cash ukomponirao zahvale koje se inače mogu naći na omotu albuma. CD izdanje donosi i bonus pjesmu ljubavne tematike uz pratnju akustične gitare, koja je zaslužila svoje mjesto na popisu pjesama.

Suma summarum je kako je Ante svojim drugim albumom stasao u kompetentnog autora i uvelike premašio domete prvog albuma. Tek poneku omašku, poput već navedene “Cikle” lako je oprostiti kada je ostatak materijala na zavidnom nivou tako da je ukupan dojam – vrlo dobar.