Dosjetljiva zabava zlih prijatelja

Putevi indie i psychedelic rocka već su dobro ugaženi, a jedan od bendova koji ih velikim koracima prelazi nastao je 2004. godine raspadom emo/screamo benda Anatomy of a Ghost.

Dvije godine nakon posljednjeg albuma, a prvog za Atlantic Records, portlandski bend ljubiteljima neo-psihodelije donosi još jednu poslasticu, naziva “Evil Friends”. Ostavivši se eksperimentalnog rocka prva tri albuma, ali zadržavajući tim albumima stečeno iskustvo, Portugal. The Man postaje kompletan bend, s formiranim, prepoznatljivim zvukom, koji vješto izbjegava snažnu gravitacijsku silu komercijalizacije.Zahvaljujući hrabrim eksperimentiranjima u prvoj fazi svoga djelovanja, osmi album benda ujedno je i najusmjereniji, za što je velikim dijelom zaslužan producent albuma i koautor svih pjesama, Danger Mouse. Poput Portugalovih uspješnijih albuma “The Satanic Satanist” ili “Censored Colors”, “Evil Friends” donosi slojevite pjesme, prošarane neobičnim instrumentalno-vokalnim kombinacijama, uz blagu dozu elektronike. Unatoč velikom utjecaju Radioheada, Musea, te neizostavnih The Beatlesa, Portugal. The Man nije ničija kopija, odnosno, utjecaj spomenutih bendova je u dobroj ravnoteži s originalnošću samog benda.Iako se nikako ne radi o klasičnom progresivnom rocku, bend s njime graniči točno onoliko koliko je potrebno da bi pjesme poprimile i tu dimenziju. Iz tog je razloga “Evil Friends” jednako zanimljiv ljubiteljima progresivnog rocka, koji mogu podnijeti jednostavniju progresivu, kao i indie rockerima u potrazi za nešto složenijom glazbom. Bez dužih solo dionica, te uz čvrsto uporište u atmosferičnim klavijaturama i pokretačkom elektroničkom basu, svim je instrumentima ostavljeno dovoljno prostora za doprinos ugodnom i lijepom skladu pjesama.

Za razliku od dosadašnjih albuma, “Evil Friends” je prvo izdanje na kojeg se može gledati kao kompilaciju singlova (uz čak četiri pjesme koje imaju službeni videospot), povezanih tematikom naslova albuma, zbog čega ga nije pogrešno svrstati ni u žanr psychedelic popa. Iako gotovo sve pjesme posjeduju potencijal uspješnog singla, što album čini izuzetno privlačnim za lagano slušanje, zbog neopreznosti i jednostavnosti takve ideje na “Evil Friends” je zalutala “Hip Hop Kids“, slab pokušaj moderne rock himne. Uz jednostavne, neispirirane stihove (“Ya ya the punks are tough / But those rock and rollers / All the hip hop kids /Think we give a shit, well we don’t“), te otrcanu formu, ona nikako ne bi smjela biti reprezentativna pjesma ovog benda. Na sreću, radi se o jedinoj takvoj pjesmi na albumu.

Kombinacija izmjena jednostavnije elektroakustike i grandioznih ambijentalnih dionica klavijatura, s povremenim prekidima u obliku minimalističkih ritam sekcija, pokazala se dobitnom na “Plastic Friends“, “Atomic Man” ili “Smile“. Doprinos Danger Mousea je očit na “Modern Jesus“, predivno otpjevanoj pjesmi, nošenoj elektroničkom temom synthesizera, te “Purple Yellow Red and Blue“, ritmičnom singlu koji u skraćenoj verziji prikazuje electro-psychedelic-pop stranu Portugala.

“Evil Friends” je, površno gledano, pop album, međutim, iza pjesama koje iz uha mogu izaći jednako brzo kao što su ušle, krije se ugodna i zanimljiva kombinacija indie rocka i pshychedelic popa s progresivnim rockom, koja je ostvarena kvalitetnim aranžmanima i pametnim strukturama pjesama. Ništa slabiji od svojih prethodnika, “Evil Friends” je dokaz žanrovske heterogenosti benda, te predstavlja još jedan veliki korak na putu kojim Portugal. The Man nezaustavljivo kroči.