Doom za mrtve duše

Nizozemac Ed Warby relativno je poznat bubnjar, svirao je u dosta bendova, od kojih su nizozemski death metalci Gorefest, doom-gotičari Orphanage i progresivci Star One i Ayreon zasigurno najpoznatiji.

2009. godine udružio je snage s poznatim švedskim pjevačem Rogerom
‘Rogga’ Johanssonom (Demiurg, Deranged, Ribspreader, Paganizer…) i iste
godine snimio hvaljeni debitantski album “Burden Of Grief”, konceptualnu
glazbenu priču o posljednjim danima čovjeka koji umire od bolesti
pluća.

Dok je Ed odsvirao gotovo sve instrumente na ovom albumu, vokalni dio pripao je Pimu Blankensteinu, zamjeni za Roggu, koji se povukao zbog bolesti. Vokalno, album je jako dobro balansiran između clean i growl izvedbi, a instrumentalno je izrazito bogat, odlično odsviran i produciran. Glazba je puna čvrstih, monumentalnih gitarskih riffova s pokojim sporim solom, kao i melankoličnih piana i žalosnih gudačkih dionica koje upotpunjuju tamnu atmosferu, te ga na momente čini i ambijentalnim djelom.

Koje je, najjednostavnije rečeno, doom do bola, u kojem vladaju mračne teme (‘Lacrimae Mortis’/’Suza smrti’) smrti i žalosti. Sedam dugih i uglavnom sporih, ponekad i srednjeritmičnih pjesama pobude u čovjeku svu tugu, patnju i bol, pa i plač koji se glasno i jasno čuje u pjesmi “Tears of The Bereaved“.

Uz “Tears of the Bereaved”, svojom dubinom, težinom i konstrukcijom još se ističu “We All Die Alone” i “The Death of Live“, a svojom neizmjernom tugom “Bury Me“.

Ovaj je album isključivo za sve one koji vole i znaju što je doom metal. Za sve one koji vole i znaju uživati u, ne bismo baš rekli mračnim, više u realističnim stranama života.