Dok Linkin Park odmara, Chester stvara

Bilo je samo pitanje vremena – kada će ljepuškasti pjevač Linkin Parka snimiti nešto solo. Ok, nije solo, već je osmislio novi projekt Dead By Sunrise. Iako se udružio s bivšim članovima Orgy, odnosno sadašnjim elektronske inačice Julien-K, ipak je činjenica da će većina ovdje najviše primjećivati specifičan glas i nazivati ovo – drugim bendom pjevača Linkin Parka. Prema prvom albumu “Out Of Ashes“, on upravo to i jest.

Chester Bennington tvrdi da je imao dosta pjesama koje stilski nisu pasale u Linkin Park i da je odlučio snimiti nešto svoje. Za dostignuće mu treba skinuti kapu, ali iz činjenice da je ovo od cijelog matičnog benda najsličnije upravo zadnjem albumu, treba zaključiti da pjesme stilski pašu, ali očito nisu bile dovoljno dobre ili dovoljno komercijalno bombastične.

Sve skupa je MTV-evski slušljivi alt-rock, dosta ispoliran, malčice thrash neo-punkerski zvučan, malčice zreliji od Linkin Parka, ali sa sličnom dozom pop-metal pristupa pjesmama, a možda čak i više sličan jednom 30 Seconds To Mars i Angles & Airwaves (još jedan projekt – pjevača Blink-182). Posebno se to odnosi na uvodnu široku i ponosnu “Fire“.

Prvi singl “Crawl Back In” je puno više rockerskiji i ritmičniji, ali njegov vokal jednostavno uvijek misli vraća na “Minutes To Midnight“. Slično plesna i rockerska je “Inside Of Me“, koja je prizvala čak i Queens of the Stone Age, ali samo sirovošću. Ostali članovi benda nekako su nas podsjetili da su tu elektronskijim pristupom na lakšim “Too Late” i “Let Down“.

“Give Me Your Name” sa gitarama kao s Floydovog “Division Bella” pokazuju da i uz tu dozu pjevnosti, zbilja bi za Linkin Park mogle biti preiznenađujuće. To se ne može reći za najžešću stvar albuma “My Suffering” koja vraća njegove poznate urlike, ali i nije baš žestoko za preplašiti malu djecu.

Bend je uspio spojiti malo ambijentalniju i dublju atmosferu, ali su ubacili i tog electro-rocka, puno melodija i lagano odmaknutog pristupa od čovjeka koji je naširoko poznat u nekom drugom bendu. Nije ovo sigurno najbolje ni od Chestera, ali ni od ostale ekipe. Jednostavno je zanimljiva kombinacija i njihova razbibriga dok Linkin Park filozofira s ulaskom u studio.

Istina, često su banalni i predvidivi, ali definitivno se ne može reći da je loše i neslušljivo. Naravno, opet će to najviše zanimati fanove Linkin Parka, iako bi se trebalo preporučiti svima koji ‘a priori’ ne odbijaju priznati da i tako uspješna ekipa može snimiti pokoju dobru kiticu ili refren.