Dobrodošli u novo hrvatsko (rock) proljeće

Lisice jedu zečeve, miševe i ptice, na slobodi žive 2 do 3 godine, zbilja nisu nešto posebno društvena bića i teško da mogu biti kućni ljubimci, jer često izazivaju bjesnoću.

E, pa, zagrebački Killed A Fox su je nekako uspjeli pripitomiti, a da
usput nisu ni pobijesnili. Dobro, možda samo mrvicu… I čisto da se
odmah neke stvari jasno i službeno raščiste – nisu je ubili! Možda samo
malo ošamutili svojim decibelima.Alternativni rock, alternativni metal, post-grunge i koncentriraniji stoner… Vjerojatno se kroz 11 pjesama njihovog drugog albuma može pričati o još otprilike 78 dodatnih usporedbi i pod-žanrova, ali “Spring of Sloth and Haze” to ne treba, jer je dovoljno reći da je to definicija današnjih domaćih rock bendova koji su kroz proteklo desetljeće (ili dva) svirali po svakojakim bendovima, po svakojakim ulicama, po svakojakim podrumima i iskristalizirali zvuk nekoga tko zna što hoće i što radi.

Sirovijeg zvuka no što bi metalci htjeli, žešćeg i bučnijeg pristupa no što bi rockeri podnijeli, gađaju žicu cjelokupne publike odrasle na muzici od grunge početaka pa skroz naovamo. Bez ikakvog groove ušminkavanja i bez masnog produkcijskog prenemaganja “Proljeće lijenosti i sumaglice” (o bože hrvatski!) jedan je od vrhunaca alternativne žestoke muzike izašle iz Zagreba, Hrvatske i regije.

Zašto? Zato što je iskren i s minimalnim pokazateljem ikakvog ustručavanja da pokaže svoje pravo lice. Od pristupačnog hita “Hive“, do mirnije “Nails” i jedne od najkompletnijih “Humble” i njenog laganog srednjeg dijela.

Pa onda “Moonchaser“, laganica kakvu bi možda nekad snimio i Incubus da Brandon Boyd nije postao njonjavi papak. Ili “J.A.S.O.N.” na koju bi ponosno glavom zamahao Jerry Cantrell i njegovi Alice In Chains. Čak će i u mrvicu sforsiranoj “The Prowl” nešto za sebe pronaći oni koji žestinu shvaćaju na jedan kaotičniji način. A oni koji su umorni i traže muzički Prozac, jedva su čekali nešto što nosi sami kraj ovog albuma.

Iako nespretno ugurane jedna pored druge – “Unknown” i “Holos Yuta” predstavljaju atmosferični i psihodelični duo. Ponavljajuće melodije i nenametljivi solo u potpunosti lišen bilo kakvog gitarističkog virtuoznog ega upotpunile su opus jednog benda koji zna i jako i slabo, i glasno i tiho, i ritmično i melodično. A sve skupa na način da će ga vjerojatno mnogi prepoznati na prvi riff ili na prvi vrisak.

Vrijeme je da lisica napokon pobijedi u onoj dječjoj priči gdje se nadjebava s jednako mudrom rodom. Mjesto borbe – po mogućnosti u nekom zadimljenom klubu…