Dobro je! Upucaj me sad

Geenger Records nam nastavlja predstavljati domaće indie/alternative bendove u vidu albuma, pa tako smo nedavno dobili album “Sine Waves” benda Shoot Me Wendy.

Mislim da sam imao prilike popratiti Shoot Me Wendy na nekom od festivala dok su još uvijek imali dva ženska vokala. To je izgledalo simpatično, ali i malo kaotično, pa i nisam imao neku želju u cijelosti poslušati nastup već sam lagano prošetao do drugog stagea. Danas, na debi albumu, sve izgleda mnogo uvjerljivije.

Razlozi leže u tome što su malo požestili zvuk i nije baš sve čisti pop punkić, već je baza pjesama bučan, ali vrlo plesan post punk s velikom dozom power popa optočen vrlo dojmljivom ritmikom i jednim vokalom, pa sada sve djeluje mnogo fokusiranije i upečatljivije.Od početka do kraja albuma, pjesme se redaju i to zvuči kao neka fešta kojoj nema kraja. Pjesme su posložene tako da jedna prati drugu što i nije bilo preteško složiti kada gotovo sve imaju jednake glazbene motive. Ujedno su i sve kratke (najduže pjesme su tek nešto sitno preko tri minute) što dodatno daje na prohodnosti albuma.

Već s uvodnom “Empty In My Head” Shoot Me Wendy postavlja vrlo čvrste temelje koje bi nekome mogli zvučati kao noise pop verzija Lollobrigide. Sljedeća “Bad Twin” nastavlja vrlo eksplozivno sa zaraznim refrenom i dojmljivim gitarskim riffovima, dok kulminacija uvodnih pjesama dolazi s “Giving You Up” koja podosta vuče na Bernays Propagandu.

“Can’t Stand” po utjecajima podsjeća na neku bržu pjesmu Dum Dum Girlsa, a potom slijedi nekoliko prosječnijih brojeva koje razbijaju ponekim zgoditkom poput “Bug Brain” ili krajnje jednostavnom “3:am“.

Kao minus ovog album moram spomenuti knjižicu albuma jer je zbunjujuća. Pohvalno je da su ubacili sve tekstove pjesama, ali oni su ubačeni zbrda-zdola, pa se trebaš malo ‘pomučiti’ da spojiš pjesmu s popisa na stražnjici omota i sam tekst unutra. Lijen smo narod, pa bi bilo bolje da su složeni normalno po redu…

U zaključku moramo reći da su Shoot Me Wendy još jedan u nizu bendova mlađe generacije koji prate ono što se događa vani u svom žanrovskom okruženju. Što se hrvatskog indiea tiče, nisu prva liga, ali su vrlo blizu njih, a uz malo rada i nastavka promjene smjera koji je donio album, vjerujem da će svako novo izdanje biti još bolje i dojmljivije od “Sine Waves”.

13 skladbi na “Sine Waves” dokazuju da Shoot Me Wendy ima biti na što ponosan, te donosi još jednu nadu da se na našoj sceni događaju odlične stvari. Iako one idu malim koracima, možda će se jednom dogoditi prava indie/alternative revolucija kojom će se konačno pružiti šansa mlađim bendovima da uspiju kao što njihovi vršnjaci uspijevaju u državama poput Britanije.