Dobili smo najbolje od Mystery Jetsa

    1522

    Mystery Jets

    Radlands

    Datum izdanja: 30.04.2012.

    Izdavač: Rough Trade

    Žanr: Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Radlands
    2. You Had Me At Hello
    3. Someone Purer
    4. The Ballad Of Emmerson Lonestar
    5. Greatest Hits
    6. The Hale Bop
    7. The Nothing
    8. Take me Where The Roses Grow
    9. Sister Everett
    10. Lost In Austin
    11. Luminescense

    Slušajući novi album “Radlands” teško mi je vjerovati da je to isti bend koji je prije pet-šest godina ispucavao singl zajebancije poput “You Can’t Fool Me Dennis” ili “The Boy Who Ran Away”.

    Ljudi odrastaju, mijenjaju se (iako mnogi sumnjaju u to), a najbolji dokaz za razvoj jednog benda su Mystery Jets. Već za drugi album “Twenty One” rekao sam da je bend sve zreliji i bolji, a danas nakon izlaska četvrtog albuma jasno možemo reći da su Mystery Jets jedan od najboljih britanskih bendova u posljednje vrijeme.Možda bi netko ove riječi mogao izvrnuti i reći da su pretenciozne, ali gledajući njihov razvoj od prvijenca “Making Dens” do danas, jasno je da je bend u svakom trenutku znao što radi i malo po malo se mijenjao i tako usmjeravao publiku prema svom novom zvuku. Vjerujem da sve to nije bilo planirano već na drugom albumu, ali s “Radlands” tako to izgleda.Zarazne, pomalo i blesave pjesme danas zamjenjuju višeslojne pjesme zaražene osunčanim američkim pop zvukom koji uvelike duguje countryu, rocku i prije svega ranoj psihodeliji koja je ovdje zastupljena u najvećem dijelu albuma.

    Da je album veliko iznenađenje, dokazuju i potpuno drugačiji uzori nego u dosadašnjoj karijeri. Očito je tata Henry uspio ubaciti još pokoju ploču u repertoar svog sina Blainea, pa tako više uzori nisu iz posljednje dvije dekade glazbene povijesti, već onih ranijih: šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih.

    Zbog toga ne čudi što u nekim pjesmama Mystery Jets zvuče poput The Kinksa i The Beatlesa kao u pjesmi “Greatest Hits” ili kao neka reinkarnacija Neila Younga iz najkreativnijeg doba (“You Had Me at Hello“), ali nisu se odrekli ni nešto recentnijih utjecaja koji koriste bazu u ’80-ima. jer “The Hale Bop” na razmeđi je Of Montreala i Scissor Sisters i pri tome uopće nije iritantna kako bi se moglo očekivati kada se čuje usporedba sa Scissor Sisters.

    Muziku podržava

    Vrhunac albuma (a možda i cjelokupne njihove karijere) pruža jedna od najdužih pjesama u njihovoj karijeri, balada “Lost in Austin“, koja je spojila sve dosadašnje utjecaje Mystery Jetsa. Pjesma počinje lagano, psihodelično rockerski da bi u refrenu Blaine pokazao koliko moćan vokal ima, ‘‘take me to the edge, I’m not scared” dere se iz petnih žila, a dečki pokazuju da se nisu izgubili u Austinu gdje je i sniman ovaj album.

    Ovaj album je iznenađenje godine, ali samo iznenađenje za one koji dosad nisu slušali Mystery Jets. U nizu preslušanih albuma u 2012. “Radlands” će mi svakako biti jedan od najvažnijih kada ću se krajem godine prisjećati najboljih u 2012. jer kroz svojih 50-ak i nešto minuta nije isporučio nijednu lošu skladbu, već je zavladao kao moćna cjelina vrijedna svake pažnje.

    Time smo dobili Mystery Jets kao jedan od najbitnijih bendova današnje britanske indie scene, iako to uopće nije izgledalo tako tamo 2006. godine. Danas su miljama odmakli od albuma prvijenca u pravcu pravog psihodeličnog rock benda o kojem bi se moglo još mnogo pričati. Jedva čekam vidjeti kamo će ih sljedeća izdanja odvesti jer vjerujem da će to biti ponovno barem jednako ugodno iskustvo. Barem su dosadašnjim izdanjima gurali letvicu sve više i više…

    Muziku podržava