Mystery Jets
Radlands
Datum izdanja: 30.04.2012.
Izdavač: Rough Trade
Žanr: Indie Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Slušajući novi album “Radlands” teško mi je vjerovati da je to isti bend koji je prije pet-šest godina ispucavao singl zajebancije poput “You Can’t Fool Me Dennis” ili “The Boy Who Ran Away”.
Ljudi odrastaju, mijenjaju se (iako mnogi sumnjaju u to), a najbolji dokaz za razvoj jednog benda su Mystery Jets. Već za drugi album “Twenty One” rekao sam da je bend sve zreliji i bolji, a danas nakon izlaska četvrtog albuma jasno možemo reći da su Mystery Jets jedan od najboljih britanskih bendova u posljednje vrijeme.
Zbog toga ne čudi što u nekim pjesmama Mystery Jets zvuče poput The Kinksa i The Beatlesa kao u pjesmi “Greatest Hits” ili kao neka reinkarnacija Neila Younga iz najkreativnijeg doba (“You Had Me at Hello“), ali nisu se odrekli ni nešto recentnijih utjecaja koji koriste bazu u ’80-ima. jer “The Hale Bop” na razmeđi je Of Montreala i Scissor Sisters i pri tome uopće nije iritantna kako bi se moglo očekivati kada se čuje usporedba sa Scissor Sisters.
Vrhunac albuma (a možda i cjelokupne njihove karijere) pruža jedna od najdužih pjesama u njihovoj karijeri, balada “Lost in Austin“, koja je spojila sve dosadašnje utjecaje Mystery Jetsa. Pjesma počinje lagano, psihodelično rockerski da bi u refrenu Blaine pokazao koliko moćan vokal ima, ‘‘take me to the edge, I’m not scared” dere se iz petnih žila, a dečki pokazuju da se nisu izgubili u Austinu gdje je i sniman ovaj album.
Ovaj album je iznenađenje godine, ali samo iznenađenje za one koji dosad nisu slušali Mystery Jets. U nizu preslušanih albuma u 2012. “Radlands” će mi svakako biti jedan od najvažnijih kada ću se krajem godine prisjećati najboljih u 2012. jer kroz svojih 50-ak i nešto minuta nije isporučio nijednu lošu skladbu, već je zavladao kao moćna cjelina vrijedna svake pažnje.
Time smo dobili Mystery Jets kao jedan od najbitnijih bendova današnje britanske indie scene, iako to uopće nije izgledalo tako tamo 2006. godine. Danas su miljama odmakli od albuma prvijenca u pravcu pravog psihodeličnog rock benda o kojem bi se moglo još mnogo pričati. Jedva čekam vidjeti kamo će ih sljedeća izdanja odvesti jer vjerujem da će to biti ponovno barem jednako ugodno iskustvo. Barem su dosadašnjim izdanjima gurali letvicu sve više i više…