The Farewell Reason
Hit Me Once, Miss You Twice
Datum izdanja: 01.01.1970.
Izdavač: D.I.Y.
Žanr: Hardcore, Punk
Naša ocjena:
Popis pjesama:
The Farewell Reason su nastali 2001. godine u Čakovcu kao trojac s Igorom Bistrovićem na gitari i vokalu, Franjom Filom na basu i drugom vokalu, dok je Boris Strahija bio zadužen za bjesomučno lupanje po bubnjevima. Dvije godine kasnije im se priključio Tomislav Pintarić kao druga gitara, ali je 2007. odlučio napustiti bend, pa je početni trojac nastavio bez njega, u izvornom sastavu.
Dosad su izdali nekoliko demo materijala, u principu dijeleći ih sa srodnim bendovima i ‘bendovima prijateljima’, da bi prošle godine ozbiljno počeli raditi na svojem prvijencu koji je izdan početkom godine. Ono na što su najviše ponosni je da je album nastao na principu D.I.Y. (Do it yourself), snimljen i objavljen potpuno samostalno, bez pomoći diskografa, pa ne čudi da su na omot napisali ‘recorded and released D.I.Y. as punk should always be…’.
Album sadrži svega osam pjesama koje su raspoređene u 30-ak minuta materijala što ga čini vrlo kratkim, ali tako to i treba biti u punk-hardcore žanru. Osim ovih žanrovskih odrednica, bend se može poistovjetiti s mnogim podžanrovskim odrednicama, ponajviše u screamu, ali osnova je pravi alternativni zvuk žestokih gitara.
Kada ne bih znao da je album izašao prije svega nekoliko mjeseci, rekao bih da je ovo jedan tipičan album ’90-ih u kojem se pomiješala post-grungerska filozofija s punkom i hardcoreom. Možda ovaj album dolazi desetak godina prekasno, možda bi veći efekt bio tada, ali svakako “Hit Me Once, Miss You Twice” je vrlo dobar album vrijedan pažnje koju će ipak teško dobiti.
Gledajući malo bendove koji danas haraju screamom, emom i sličnim podžanrovima, posebno one koji su uspjeli dostići zvjezdani status putem različitih inozemnih TV postaja tipa MTV-a, moram istaknuti da mi The Farewell Reason uopće ne zvuče ništa lošije od njih, dapače, mnogo svježije, zanimljivije, dinamičnije… Kao da bi lakoćom otpuhao nekog poput Funeral For A Friend.
Već uvodna “Laughing Last” pokazuje kuda će The Farewell Reason vrludati na svojem prvijencu. Pjesma započinje u stilu Creeda, da bi refrenski dio dobio na melodiji i dodatnom prigušenom vokalu koji para svoje glasnice. “Bury You” ima pravi rafal riffova i pravi screamo vokal, a u tom điru, više-manje, bend ne staje do kraja albuma.
Ovaj trojac iz Čakovca je zasigurno dobar hrvatski proizvod koji zvuči toliko američki da bi ga se teško moglo prepoznati kao naše. To im je veliki kompliment, ali i mana jer smo mi Hrvati vrlo lijen narod, pa umjesto da istražujemo u vlastitom dvorištu, radije se priklonimo slabijim produktima koje nam isforsiraju neki drugi.
Druga otegotna situacija ima sličnu podlogu u mentalitetu, a to je jezična barijera, budući da bend otpočetka svira isključivo na engleskom jeziku. Mnogi bendovi zbog toga kod nas nisu uspjeli doseći željeni status, koliko god svjetski zvučali (najbolji primjer za to bi bili The Babies).
Dobro je da se rock i alternativna hrvatska scena širi, da nije samo ograničena na Zagreb, Split i Rijeku, već da i drugi gradovi pridonose povećanju konkurencije, a samim time i kvalitete scene. Posljednjih godina rodili su se bendovi iz Pule, Slavonskog broda, Opuzena, Varaždina, Ploča…
Evo, sad se i Čakovec pridružio novom valu ‘mladih bendova’ koji je počeo ključati zadnjih nekoliko godina. To budi nadu da će i druge manje sredine izroditi neki bend koji može doći do prvijenca, toliko značajnog artefakta u karijeri nadobudnih sastava. Posebno sada prilika postoji, ako ne putem diskografa, onda barem putem Interneta ili ovako kako su objavili The Farewell Reason, sami, bez ičije pomoći…
I za kraj, ostavio sam još jednu crticu s omota albuma koja je napisana velikim tiskanim slovima ‘Pay No More Than 4 Euros, 5usd Or 25 Kunas’. Jel’ se može naći jeftiniji CD od ovog?
