Dobar album za ljude s nesanicom

Go Run Donkey Hot! dolazi iz Našica, a nastali su 2013. godine. Sviraju post-rock.

Početkom godine su izdali svoj prvijenac nazvan “Summerth” koji pokazuje jednu zaokruženost zvučnih kulisa benda. Naravno, kad pričamo o post-rocku, tu se ljudi najprije sjete Mogwaija, a sličnosti između našičkog benda i Škota naravno ima, ali razlike su i više nego očite.

“Summerth” je prije svega minimalistički album kojem je laganija atmosfera oslonac melodijskih niti, dok tek povremeno zagrebu malo žešće, a fini balans daje truba koja cijeloj priči daje i svojevrsnu free-jazz notu.Prednost takvog zvuka definitivno je njegova neoubičajenost, posebno na našoj glazbenoj sceni gdje ima malo autora koji se trude više eksperimentirati sa svojim zvukom, ali s druge strane, upravo to je i glavna mana albuma jer spokojnost pjesama malo previše uspava slušatelja kojeg razbude tek svakih deset minuta s nešto žešćim riffom.

Ako bi ovaj album uspoređivali s inozemnom post-rock produkcijom, vjerojatno bi se brzo zagubio u moru bendova koji na mnogo dojmljiviji način izražavaju pastoralne motive žanrovske odrednice, dok na domaćoj sceni, gdje je u svakom slučaju konkurencija znatno manja, imaju šansu doći do svoje publike.

Problem u kojeg mnogi post-rockeri često upadaju jest repetativnost melodija, a kad tome nadodamo i laganiju atmosferu u pjesmama, jasno je da bi ovaj album najbolje sjeo ljudima s nesanicom jer bi ih tad “Summerth” malo po malo unjonjao u san.

Sve u svemu, Go Run Donkey Hot! su napravili solidno ostvarenje koje bi ipak moglo biti zaboravljeno jako brzo…