Metessi & Zvijezde
Ljudi od slame
Datum izdanja: 31.03.2016.
Izdavač: Dallas Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Ljudi od slame” je novi album Renata Metessija i Zvijezda.
Posljednji autorski album “Veliki strašan film” Metessi je objavio prije dvanaest godina. Nakon toga je uslijedio sjajni koncertni album “Strast i znoj u Tvornici” iz 2006. godine, a posljednji put se oglasio kao Metessi Mondo Bongo prije sedam godina s albumom “Duh u boci“, koji je nastao u suradnji sa Žanom Jakopačem i na kojem su obrađene pjesme iz perioda novog vala.
Za novi album Metessi je ponovo okupio originalnu postavu Zvijezda koju osim njega još čine Branko Badanjek (bubnjevi), Branko Kužnar (gitare) i Željko Đeverlia (bas). Na albumu je Metessi naravno ostao vjeran sebi. Opet su teme pjesama nedosanjani snovi, romantične iluzije i (ne)pregaženi ideali.
Metessi propitiva što je to ta mitska, nedokučiva sloboda (koju oslovljava s “Ona”) o kojoj je njegova generacija, možda i posljednja generacija kojoj su snovi i ideali značili život i smrt, sanjala. Jesmo li danas “slobodni u kavezima gradova”, zarobljeni “između želja i mogućnosti”? No, i dalje nema predaje i izdaje načela. Premda je ugođaj često sjetan, refreni uglavnom podižu i pjevaju se stisnutih šaka.
“Ovo nije moje vrijeme” priznaje u “Meksiko“. Njegovi prijatelji su razbježali po svijetu, njihova zemlja je zaboravila i njih i one koje su ostali, a njihova djeca žele sve i žele to sad. No za nekoga tko je odabrao da živi u svom svijetu on sasvim dobro opaža stvari oko sebe. U uvodnoj “Jučer danas sutra” se tako pozicionira kao kroničar pop kulture i društvenih zbivanja u “zemlji bolnih rezova”, u kojoj je sve “loša kopija”, pa spominje redom sve od Dražena Petrovića i Milana Mladenovića, do predsjednika Kennedya, Tita i Sofije Loren.
Šira društvena slika se referencira još nekoliko puta, kao u “Shotgunblues” u kojoj se spominju Bagdad i Donjeck, no kod Metessija je nejasna granica vanjskog i osobnog svijeta. Kad kaže da uzima predah između ratova, ne zna se misli li na stvarne oružane sukobe ili na vlastite figurativne bitke koje bije.
Pjesme su odjevene u fini, znalački režiran rock zaobljenih rubova, ali i čvrste konstitucije. Pitke i radiofonične pjesme istovremeno zvuče i klasično i relativno moderno. Razigrani riff zaključne “Atmosfera” tako pomalo vuče na Arctic Monkeys i slične suvremene sastave. S druge strane, “Francesca” svojom harmonikom, tubom i tamburicom, zvuči kao “Narodna”, jedan od starih favorita Zvijezda.
“Amsterdam” (o bože kako lijepo zvuči rekao bi Ibrica) je jedna od onih divnih bajki u koje se nekad vjerovalo, i Metessi joj odaje počast s istoimenom pjesmom, koja predstavlja jedan od najboljih trenutaka albuma i koja sadrži i krasni mali solo na saksofonu, kakvog današnji cinični rokeri sve rjeđe imaju srca staviti.
Renato Metessi i njegove Zvijezde su ostali nepopravljivi romantičari, vječno na strani prekrasnih gubitnika i sanjara, kojima i sami, neskriveno i s guštom, pripadaju.