Divni gubitnici u potrazi za slobodom

    1279

    Metessi & Zvijezde

    Ljudi od slame

    Datum izdanja: 31.03.2016.

    Izdavač: Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Jučer danas sutra
    2. Plešem i pjevam
    3. Meksiko
    4. Slobodni
    5. Amsterdam
    6. Ljudi od slame
    7. Francesca
    8. Shotgunblues
    9. Mi – avioni od papira
    10. Atmosfera

    Ljudi od slame” je novi album Renata Metessija i Zvijezda.

    Posljednji autorski album “Veliki strašan film” Metessi je objavio prije dvanaest godina. Nakon toga je uslijedio sjajni koncertni album “Strast i znoj u Tvornici” iz 2006. godine, a posljednji put se oglasio kao Metessi Mondo Bongo prije sedam godina s albumom “Duh u boci“, koji je nastao u suradnji sa Žanom Jakopačem i na kojem su obrađene pjesme iz perioda novog vala.Nigdje se dakle Renato ne žuri. Svjestan je da ničim što napravi interes šire publike neće vratiti na onu razinu koju su imale Zvijezde početkom i sredinom osamdesetih, a kamoli da ga nadmaši. No, oni upućeni u priču cijene njegov rad i uglavnom ga smatraju jednim od najkvalitetnijih novovalnih kantautora i jednim od najiskrenijih domaćih rokera.Metessi od svih svojih kolega nekako najbolje utjelovljuje duh (zagrebačkog) pjesnika ulice, onaj duh kojeg možda više nigdje ni nema već u pjesmama.

    Za novi album Metessi je ponovo okupio originalnu postavu Zvijezda koju osim njega još čine Branko Badanjek (bubnjevi), Branko Kužnar (gitare) i Željko Đeverlia (bas). Na albumu je Metessi naravno ostao vjeran sebi. Opet su teme pjesama nedosanjani snovi, romantične iluzije i (ne)pregaženi ideali.

    Muziku podržava

    Metessi propitiva što je to ta mitska, nedokučiva sloboda (koju oslovljava s “Ona”) o kojoj je njegova generacija, možda i posljednja generacija kojoj su snovi i ideali značili život i smrt, sanjala. Jesmo li danas “slobodni u kavezima gradova”, zarobljeni “između želja i mogućnosti”? No, i dalje nema predaje i izdaje načela. Premda je ugođaj često sjetan, refreni uglavnom podižu i pjevaju se stisnutih šaka.

    “Ovo nije moje vrijeme” priznaje u “Meksiko“. Njegovi prijatelji su razbježali po svijetu, njihova zemlja je zaboravila i njih i one koje su ostali, a njihova djeca žele sve i žele to sad. No za nekoga tko je odabrao da živi u svom svijetu on sasvim dobro opaža stvari oko sebe. U uvodnoj “Jučer danas sutra” se tako pozicionira kao kroničar pop kulture i društvenih zbivanja u “zemlji bolnih rezova”, u kojoj je sve “loša kopija”, pa spominje redom sve od Dražena Petrovića i Milana Mladenovića, do predsjednika Kennedya, Tita i Sofije Loren.

    Šira društvena slika se referencira još nekoliko puta, kao u “Shotgunblues” u kojoj se spominju Bagdad i Donjeck, no kod Metessija je nejasna granica vanjskog i osobnog svijeta. Kad kaže da uzima predah između ratova, ne zna se misli li na stvarne oružane sukobe ili na vlastite figurativne bitke koje bije.

    Pjesme su odjevene u fini, znalački režiran rock zaobljenih rubova, ali i čvrste konstitucije. Pitke i radiofonične pjesme istovremeno zvuče i klasično i relativno moderno. Razigrani riff zaključne “Atmosfera” tako pomalo vuče na Arctic Monkeys i slične suvremene sastave. S druge strane, “Francesca” svojom harmonikom, tubom i tamburicom, zvuči kao “Narodna”, jedan od starih favorita Zvijezda.

    Amsterdam” (o bože kako lijepo zvuči rekao bi Ibrica) je jedna od onih divnih bajki u koje se nekad vjerovalo, i Metessi joj odaje počast s istoimenom pjesmom, koja predstavlja jedan od najboljih trenutaka albuma i koja sadrži i krasni mali solo na saksofonu, kakvog današnji cinični rokeri sve rjeđe imaju srca staviti.

    Renato Metessi i njegove Zvijezde su ostali nepopravljivi romantičari, vječno na strani prekrasnih gubitnika i sanjara, kojima i sami, neskriveno i s guštom, pripadaju.

    Muziku podržava
    Stisni