Dinosaur Jr. uzbudljivi kao i prije dvadeset godina

    1764

    Dinosaur Jr.

    I Bet on Sky

    Datum izdanja: 17.09.2012.

    Izdavač: Jagjaguwar / Menart

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Don’t Pretend You Didn’t Know
    2. Watch the Corners
    3. Almost Fare
    4. Stick a Toe In
    5. Rude
    6. I Know It Oh So Well
    7. Pierce the Morning Rain
    8. What Was That
    9. Recognition
    10. See It on Your Side

    I Bet on Sky” vjerojatno je najpristupačniji album koji su Dinosaur Jr. snimili.

    Sastojci su od 1985. ostali isti, no omjeri su se promijenili. J Mascis i
    dalje zvuči kao vođa slackerske generacije, tinejdžerski prelijen da bi
    podigao glas ili britko otpjevao svoje dionice, ravnomjerno dijeleći
    pjesme po metodi koja je kasnije pripisana Pixiesima: loud quiet loud.

    Lou Barlow i dalje pruža glasnu podršku iz pozadine, samo što bas više nije zaglušujuće distorziran nego više melodičan i smiren, prateći temu cijelog albuma – bučne provale punkoidnog Black Sabbatha svedene su na minimum i pjesme su više pijevne i radiofoničnije nego ikada.Bendovima koji su svoj komercijalni vrhunac davno prešli to bi mogla biti uvreda, no Dinosaur Jr. uvijek je bio jedinstven u kombiniranju pop zvuka s alternativnom estetikom i beskompromisnim gitarističkim zvukom koji je stajao ravnopravno s pop melodijama.Ovako opušten album stvorio je možda i previše pjesama koje bi bez problema mogle biti radio singlovi – zvuk je čišći od većeg dijela njihove duge karijere, a solaže potvrđuju status rock’n’roll ostavštine u alternativnom rocku. Da nema ovakve razine produkcije “I Bet on Sky” lako bih smjestio u rane devedesete, a ne na kraj 2012.

    Ono što ipak ne bih smjestio uopće u njihovu diskografiju je peta pjesma po redu, Barlowova “Rode” koja se glazbeno previše ističe od ostatka albuma. Slično bih odstranio i “Recognition“, no to otvoreno priznajem zbog Louovog vokala koji više odgovara Sebadohu, a ne hipijevskoj sporosti Dinosaura. Unatoč mom glupom prigovoru, pjesma je isprepletena predivnim solažama, toliko tipičnom za “Bug” ili “Green Mind”, ali na kraju se radi upravo o onom zbog čega Mascis dominira bendom.

    Muziku podržava

    Glas mu zvuči kao da ga lijeno dobacuje iz fotelje, okružen pivskim bocama i ostacima pizze, no riffovi teleportirani iz sedamdesetih označuju svaki trenutak albuma, a negdje jednostavno briljiraju: početak “Watch the Corners“, okruženi akustičnom gitarom u “Almost Fare” ili kada odrješito ubrzavaju “Pierce the Morning Rain” koju J i završava s “I’ll bet on sky to get me through this life“.

    Ne znam je li Mascis još uvijek tjera Barlowa na istezanje glasnica do krvi ili provocira Murpha dovoljno da ga ovaj napadne, no što god rade, još uvijek rade dobro. “I Bet on Sky” staje uz bok njihovim najboljih (zajedničkim) radovima i njihov koncertni dolazak možda neće biti uzbudljiv kao što bi bio 1988., ali nema razloga da bude imalo lošiji.

    Muziku podržava