Dino Jr. – dva desetljeća kasnije

Dinosaur Jr. nam je dokazao kako se stvari mogu razriješiti i nakon dvadesetogodišnjeg nedostatka komunikacije. Važnije je pokušati nego razmišljati što bi bilo. I tako su se ponovno okupili Murph, Masics i Barlow i zajedno napravili album “Beyond“.

Dino Jr. priča je počela početkom osamdesetih u Massachusettsu kada su ‘šulkolege’ Mascis i Barlow uvidjeli da obojicu zanimaju bendovi od Black Sabbatha do Neil Younga. Par godina kasnije im se pridružio Murphy i ovaj ne baš pop, ne baš punk, pasivno-agresivni pomalo metal bend, poznat po svojim solažama, dobio je svoje glavne konture.

Albumi su se počeli redati 1985. kada je izašao debitantski imenom “Dinosaur”. Zatim “You’re Living All Over Me” 1987., “Bug” 1988., “Green Mind” 1991., “Where You Been” 1993., “Without a Sound” 1994., “Hand It Over” 1997. i “Beyond” 2007.

Nakon “Buga”, basist Lou Barlow biva zločesto izbačen iz benda, baš kada su trebali potpisati za Merge Records. No eto, mistično su se opet okupili 2005. i snimili “Beyond”.

Taj povratnički album nije toliko oštar koliko Dinovi albumi znaju biti. Album nije ni po čemu revolucionaran, ali je zato snažan, čvrst i odvažan. Tekstovi nisu u baš u prvom planu, no kada su im i bili?!

Masics je glavni tekstopisac, jedino je Barlow napisao dvije pjesme – “Back to Your Heart” i “Lightning Bulb“. I te dvije pjesme su jednostavnije i prožete ‘catchy’ pop zvukom, a solo gitara nije toliko dominantna da nadglasa čak i bubnjeve.

Album otvara pjesma “Almost Ready” koja nas svojim razarajućim basom i gitarom vraća u 1988. Slijedi lijepa lagana balada “Crumble” i zatim šestominutna “Pick Me Up” gdje Mascisova gitara probada sve dijelove tijela. Još bih preporučila “Been There All The Time” – jednu od najboljih rock pjesama 2007.

Dino Jr.-ovci su zaslužni za dvije stvari: lo-fi indie rock i vraćanje solo gitare u stvaranje indie bendova. No, ipak su se stvari promijenile u zadnji dvadesetak godina. Danas se u indie rocku ipak rijetko čuju solo gitare, a često nema niti distorzije.

No, nevjerojatno, ali “Beyond” ima autentični lo-fi zvuk osamdesetih. Možda mu nedostaje raznolikosti, ali taj je album zaokružen i konkretan, da ne kažem neočekivan. I budi nostalgiju.