Depeche Moreno

Koliko god bismo sada trebali ovom albumu pristupati iz elektronskog kuta, kroz prizmu nekakvog trip-hopa ili dream-popa, rijetko tko je u stanju čudi China Morena i ne sjetiti se Deftonesa.

I ovdje tim mislima neće (ili barem ne bi trebao) napraviti nikakvu
štetu za ostavštinu niti jednih niti drugih. Na kraju krajeva, Chino je
uvijek bio ne-metalac, a tek od albuma “White Pony” naovamo je to
postalo jasno i onima koji ga slušaju.

Kada pogledamo naslovnicu albuma i te famozne križeve umjesto imena benda i albuma, ljudi redovito kažu “Witch house“. To je okultni i mračni pogled na elektronsku muziku pun svakojakih simbola koji su glavni razlog što je Chino krenuo u tom smjeru. Ali isto tako kaže – muzički to nema veze s time!I vjerojatno nema. Nema niti s Deftonesima. Nema niti s Far. Nema niti s Palms. Ili ipak ima…

Dakle, Chino Moreno, Shaun Lopez (gitarist Far i lik koji već godinama skakuće oko Morenove karijere) i izvjesni producent Chuck Doom stvorili su ††† (iliti Crosses). Nisu nastali jučer, već 2011. kada su izbacili prvi EP. Godinu kasnije stigao je i drugi, a umjesto planiranog trećeg, odlučili su sve skupa spojiti u jedan konkretni cjelokupni album. Pet pjesama s prvog, pet s drugog i pet najnovijih raspoređene su tako da ide EP1, EP2, EP3 i tako tri puta. To je Crosses. A kako zvuči?

Onako kako Chino Moreno i zamišlja svoju muziku. Deftonesi su njegov sneni metal, Team Sleep lijepi nježni pop, Palms su ubacili malo Isis atmosfere, a Crosses je potpuni odlazak od organskog u elektroniku, trip-hop i modernu inačicu Depeche Modea, Nine Inch Nailsa, Portisheada i svega što Chino baca u tu njegovu dream-pop kantu.

Singl “Bi†ches Brew” najbolji je pokazatelj na jednom mjestu u kojim sve smjerovima ide ovaj album. Elektronski slušljivo i, čisto za svaki slučaj ako baš netko nije odmah skužio tko je pjevač, na kraju je malo i (nepotrebno) zavrištao.

“†his Is A †rick” svojim hip-hop beatom i direktna electro-pop produkcija na “†elepa†hy” dovoljne su da se uđe u taj novi(ji) svijet ovog trojca, a trilogija spomenutog singla, “†hholyghs†” (kao što vidite, svaki ‘t’ u nazivima zamijenjen je križem) i ultra-lagane “†rophy” predstavlja jedan odlični muzički hat-trick!

Nakon toga album pokazuje da je nekada i spretniji u obliku skraćenog EP-a, jer nešto ovako dugotrajno nismo doživjeli na niti jednom od njihovih dosadašnjih izdanja. Iznenađenje je eventualno jako pomodni i trendovski način pjevanja na “†he Epilogue“, dok “Prurien†” na jednom mjestu prikazuje simpatičnu elektronsku pop stvar s pjevanjem koje unaprijed znate kako će ići…

Chino se u riječima držao svojeg provjerenog principa – religije, seksa i uobičajenih misli koje skaču iz stiha u stih. No, na to smo od njega već davno navikli…

Ovim albumom Chino je postao čovjek koji je probao svašta u karijeri, a sve što je do sada napravio uspio je ponuditi na takav način da mu nitko nikada nije zamjerio niti ga zbog toga posebno izvrijeđao. Ne znam je li u pitanju njegov ‘boli me briga’ šarm ili je jednostavno postao čovjek koji je rockere i metalce toliko hipnotizirao svojim neškolovanim glasom da ga čak i mi trpimo i volimo slušati u skroz drugačijim vodama.

Hoće li nastaviti ispipavati naše granice, vjerojatno ne zna ni on sam. Ali, neka čovjek uživa. Čini se da uživamo i mi…