Depeche Mode još dobro čuvaju svoju zjenicu oka

    4902

    Depeche Mode

    Spirit

    Datum izdanja: 17.03.2017.

    Izdavač: Columbia Records / Menart

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Going Backwards
    2. Where’s The Revolution
    3. The Worst Crime
    4. Scum
    5. You Move
    6. Cover Me
    7. Eternal
    8. Poison Heart
    9. So Much Love
    10. Poorman
    11. No More (This Is The Last Time)
    12. Fail

    Počevši od albuma “Songs of Faith and Devotion” iz 1993., najpoznatija basildonska dijaspora zvana Depeche Mode izdaje albume svake 4 godine i uglavnom to biva u proljetno vrijeme.

    Martin Gore, Dave Gahan i Andrew Fletcher zadržavaju solidnu formu i na ovom izdanju, produhovljeno nazvanom “Spirit“, koji se ne bavi toliko ezoterijom koliko politikom. Depeche Mode i politika? Mnogo bolje zvuči nego što izgledaju riječi napisane na ekranu, odnosno na papiru.Iako je većina albuma napisana prije Brexita i dolaska Donalda Trumpa na vlast, slijed događaja je Davidu, Martinu i Andrewu nažalost išao na ruku što se tiče tema na ovom albumu. Depešovci su se najizravnije do sada pozabavili pitanjem kamo današnje društvo ide. A ono ide unatrag, ravno u pećinu iz koje smo davno izašli, kako plastično David, Martin i Andrew opisuju na uvodnoj budnici “Going Backwards“, koja je pobrala skoro najviše simpatija kod potpisnika ovih redaka.

    U nedavnom je intervjuu za Wall Street Journal Gahan naglasio da album nije političan, ali da se bavi političkim temama i da želi osvijestiti slušatelja gdje je njegovo mjesto u ovom svijetu poremećenih vrijednosti i kako ponašanja slušatelja utječu na svijet oko njih.

    Muziku podržava

    Pjesma broj dva, “Where’s The Revolution” već je imala prilike se vrtjeti u eteru i iako ima svoje mjesto na albumu, osobno, nije ostavljala dojam za dobar singl unatoč simpatijama za revoluciju. Mirna, ambijentalna, ali uznemirujuća “The Worst Crime” je mnogo konkretnija u upiranju prstom: lažne informacije, političke vođe, opću apatiju, neobrazovane birače. Uz njih svi zajedno, po depešovcima, činimo najgori zločin – izdaju. U “The Worst Crime” glazba prati riječi i oblikuje se po njima čineći čvrstu i uvjerljivu cjelinu.

    Unatoč širokim mogućnostima za dociranje, Gahan je uspio izbjeći tu zamku, no ipak nisu uspjeli zadržati interpretatorsku uvjerljivost u četvrtoj pjesmi po redu, “Scum“. Možda je dotjeraju do turneje pa će probijati zvučnike kako spada, za sada više zvuči kao dobra stilska vježba, a ni tekst baš nije cijepljen od banalnosti. Kako god bilo, “Scum” se još dobro drži u odnosu na “You Move” koja sadrži pristojnu količinu ispraznosti, no naredna, ambijentalna “Cover Me” se nameće kao najbolja pjesma na albumu – sanjiva fantazija o romantičnom odnosu daje prijeko potrebni odmak od politiziranja.

    Iz meni nekog nepoznatog razloga “So Much Love” me podsjetila na “Question of Time” – nemoguće je ne uočiti strukture pjesama koje Gore prakticira, no plešući na granici između pozajmljivanja od sebe i prakticiranja vlastitog stila dojam preteže na potonje. Nedorečena “Eternal” se mogla i maknuti s albuma te dovršiti kako spada, a najjača karta u špilu zvanom “Spirit” je minimalističko tumačenje bluesa kojeg se premazuje ambijentalnim electro-štrajhovima što pokazuju na “Poison Heart“, ranije spomenutoj “Cover Me” i pogotovo “No More (This Is the Last Time)” – zanimljivo, sve tri pjesme potpisuje Gahan.

    Potonja, “No More” je jedna od pjesama kod kojih se uspješno spojila Gahanova prepotentna, frajerska interpretacija i suzdržane instrumentalne dionice. Dodajte još “Going Backwards” i “The Worst Crime” i dobit ćete jaku kičmu za bilo koji album.

    Za kraj je ostavljena “Fail”, otpjevana od strane Martina, s pripadajuće malodušnim tekstom (“Our Spirit Has Gone”), tugaljivom melodijom i ne manje svjetlom perspektivom ljudske rase. Depešovci su mogli i bolje zaključiti ovu kolekciju, no kompletan dojam je da su opet uspjeli složiti album s glavom i repom, izbjegli su zvučati ocvalo i zadržat će renome kojeg već dekadama imaju i kojeg čuvaju kao zjenicu oka.

    Muziku podržava