Dance-punk ima nove nade

Novo dansko čudo naziva se Reptile Youth i dolazi iz glavnog grada Kopenhagena, a sačinjavaju ga Mads Damsgaard Kristiansen i Esben Valloe. Pred krajem prošlog ljeta konačno su objavili i svoj istoimeni prvijenac.

Posljednjih godina po Europi su malo po malo širili svoje pipke odličnim koncertima, pa su postali prava atrakcija i prije objavljivanja prvijenca. Tako smo ih mogli i mi već jednom vidjeti u nastupu koji je počeo sasvim lagano, pa sve do erupcije pred kraj nastupa. Album solidno prati ono što bend i uživo pruža.“Reptile Youth” nije album koji će promijeniti svijet, čak i za glavnim albumima svojeg žanra kasni barem pet-šest godina, ali možemo reći da je osvježenje koje je bilo potrebno dance-punk sceni koja se nekokako uspavala raspadom LCD Soundsystema, lošim i rijetkim albumima The Raptura ili stagnaciji !!!.

Baš između spomenutih bendova i najviše balansira ovaj album. Ima tu mnogo vrlo plesnih pjesama zbog čega bismo mogli reći da je “Reptile Youth” odličan soundtrack za subotnju večer i izlazak u disko, a neke pjesme su totalna suprotnost, dok neke sežu do gotovo idiličnog indie popa na tragu Belle and Sebastian, kao “Morning Sun“. Ipak, ovo je punokrvni dance-punk album.

Uvodna “Black Swan Born White” pokazuje da utjecaji euro-disca, jednog od najgorih glazbenih smjerova u povijesti glazbe, ne moraju nužno biti potpuni debakl, ako ih se dohvati netko tko zna kako treba zapakirati proizvod, pa spomenuta pjesma zvuči mnogo bolje od bilo čega što je na albumu The Rapturea “In the Grace of Your Love”.

U religioznoj “Dead End” zvuče kao da su pokrali tutanj Led Zeppelina i nadjenuli mu plesan ritam, “Speeddance” je klasičan dance-punk killer, ljubavna “Be My Yoko Ono” podsjeća na rane LCD Soundsystem, dok bih do kraja albuma izdvojio “Shooting Up Sunshine” kao vrhunac albuma jer već dugo nisam čuo toliko dobru ljetnu stvar.

Lijepo je vidjeti da se u svijetu globalizacije i dalje pruža prilika za proboj iz država manje glazbene ekonomije. Bitan je samo dobar proizvod, a Reptile Youth to svakako jesu. Sama glazbena industrija uvelike se promijenila zadnjih godina i albumi ne igraju više toliku ulogu poput koncerata, a Reptile Youth u tom su se pogledu izgradili kao velika atrakcija. Sam album je tu da se popuni priča i on je i više nego solidan, ali je potpuno jasno da neke pjesme u surovoj live izvedbi zvuče mnogo bolje.

Kroz deset pjesama “Reptile Youth” pokazuje da dance-punk i dalje može nastaviti, da ima novih bendova koji mogu zamijeniti one koji su se ‘umorili’. Za početak, vrlo korektno i zabavno, plesno i zanimljivo… Rekao bih, prava skandinavska škola.