Dajmo šansu Ebbotu, zavrijedio je

Svaka stvar dođe svojem kraju, tako su i prije par godina The Soundtrack Of Our Lives izdali posljednji album i oprostili se s fanovima.

Potrebno je prepoznati trenutak kad je to najbolje napraviti, mnogima je to teško, ali kad odeš na vrhuncu, posebna mistika će ostati za tobom i tvojim bendom.Tako se i poprilično pratilo što rade članovi benda, posebno u Švedskoj, a frontmen Ebbot je oduvijek bio pod najvećom lupom. On je okupio mlađahnu ekipu oko sebe, nazvao ih The Indigo Children i generalno nastavio u sličnom điru gdje je TSOOL stao, samo u nešto akustičnijim i popičnijim varijantama.

Da ujedinjeni svjetski ‘release date’ još uvijek ne štima, pokazalo je i ovo izdanje koje je izašlo u Švedskoj dva mjeseca prije nego u ostatku svijeta. Zašto se baš ciljao datum 26.2.2016.? Zato jer je tad Ebbot proslavio točno pola stoljeća svojeg života. Očito mu je to bilo vrlo bitno, dok je van Švedske album izdan u travnju.

“For The Ages To Come” je nešto osobniji album jer ga je ipak izdao pod svojim imenom. Isto tako jasno možemo vidjeti da mu nedostaje dio stare ekipe koja je njegove pjesme znala fino upakirati s dodatnim premazima što je davalo posebnu snagu pjesmama. Ovdje dio pjesama kaska za vrhuncima albuma, pa imamo laganu nefokusiranost materijala.

Kao što sam već i ranije rekao, pjesme su svojevrsni logičan sljedbenik The Soundtrack Of Our Livesa, to je i dalje švedska verzija britpopa i indie rocka što znači da će mnogima pjesme lakoćom ući pod kožu, barem one koje su nešto radiofoničnije, odnosno one koju su već izdane kao singlovi ili one koje će to tek postati.

Dašak Švedske se poprilično osjeća, posebno u nekim introima gdje se osjeća melankolija i sanjivost ili u skladbi “I See Forever” koja osvaja svojom nježnošću i romantičnom atmosferom. Nasuprot nje, leži nekoliko žešćih stvari koje su zapravo i najprosječnije pjesme albuma, a kad ih usporedimo sa sličnim žanrovskim pjesmama prijašnjeg mu benda, jasno je da je upravo u takvim pjesmama i najviše podbacio (najbolji primjer “Don’t Blow Your Mind“).

Uvodna “For The Ages To Come” i posljednja “To Be Continued” djeluju kao najjače karike albuma, kao da se vodio da su korice bitnije od onog što je između tog. Kroz te dvije pjesme je pokazao kako se ugodno može stariti, a opet ostati vjeran sebi i svojem zvuku s refrenima koji ulaze pod kožu i bezbrižno ih možeš pjevušiti.

“Backdrop People” djeluje kao da je ostala sakrivena među pjesmama s albuma “Behind The Music” TSOOL-a i da ju je sad slučajno iskopao i odlučio izdati u ovoj novoj formaciji. S njom je vjerojatno htio zasititi fanove navikle na TSOOL, ali nakon nje dobivamo cijeli niz prosječnih stvari kojima Ebbot pokazuje da je možda ipak malo zakržljao i da više ne može pružiti album s pregrštom odličnih stvari. Te pjesme nisu toliko loše, koliko su neupečatljive i nemaju onu snagu kojima bi se oduprijele borbi sa sličnim uradcima s glazbene scene.

Ebbot Lundberg & The Indigo Children su dobar švedski rock bend koji podjednako spaja retro rock zvuk sa sanjivim melodijama i zaraznim refrenima što bi u konačnici trebalo biti dovoljno da se zadovolje stari fanovi i taština s objavom albuma na pedeseti rođendan. “For The Ages To Come” ima svojih mana, ali i nekoliko predivnih momenata što ga svakako čini albumom kojem vrijedi dati šansu.