Da, Robbijevo prirodno stanište je pozornica

    726

    Robbie Williams

    Heavy Entertainment Show

    Datum izdanja: 04.11.2016.

    Izdavač: Columbia Records / Menart

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Heavy Entertainment Show
    2. Party Like a Russian
    3. Mixed Signals
    4. Love My Life
    5. Motherfucker
    6. Bruce Lee
    7. Sensitive
    8. David’s Song
    9. Pretty Woman
    10. Hotel Crazy feat. Rufus Wainwright
    11. ensational
    12. When You Know (deluxe edition)
    13. Time on Earth (deluxe edition)
    14. I Don’t Want To Hurt You (deluxe edition)
    15. Best Intentions (deluxe edition)
    16. Marry Me (deluxe edition)

    U pristupu muzici Robbie Williams pokazuje veliku dozu viteštva.

    Kod njega nema da se izdaje za nešto što nije. Kod njega nema zamornih slijedova čudnih metafora koje bi trebale slušatelja ostaviti raspamećenim. Williams gotovo cijelo vrijeme svoje već dvadesetogodišnje karijere svira staromodni pop-rock izričaj kojeg je utemeljio Elton John i kojeg obogaćuje s ukrasnim detaljima tek na minornoj razini.
    Dakle, pristup – valja.Serge Gainsbourg se pojavljuje kao koautor naslovne pjesme, a Sergej Prokofjev kao koautor singla “Party Like A Russian”. Očiti trikovi? Možda. Popis koautora još uključuje Stuarta Pricea, Eda Sheerana (“Pretty Woman”) i Rufusa Wainwrighta s kojim se Williams očito skompao. Naravno, tu je i Guy Chambers, provjereni Williamsov suradnik.Williams je sa suradnicima složio solidan album s glavom i repom, no tijekom preslušavanja nisu rijetki trenuci da Williams i kreativan mu tim igraju više na mišiće nego na inspiraciju. Da, pritom mislim na “Party Like A Russian – trik je upalio, singl je učinio što treba, no pjesma naprosto ne oduševljava i nekako mi se u mozgu javila stara Teslina misao: “Nije mi žao što su pokrali moje ideje. Žao mi je što nisu imali svoje”.Eto, tako mi djeluju ‘autorske suradnje’ s Gainsbourgom i Prokofjevim – kao cijeđenje tuđih ideja. S druge strane, “Motherfucker“, unatoč nevjerojatno kreativnom naslovu melodijski ne izgleda loše – kao klasična WIlliamsova grande balada kakvu smo već 35034 puta čuli, no ipak ima ‘ono nešto’.

    I “Hotel Crazy” djeluje više nego šarmantno – možda je sazrijelo vrijeme da Rufus i Robbie naprave album dueta, pa da raspale po svemu koliko ih volja. Williams je surađivao i s Johnom Grantom na U2-ovskoj “I Don’t Want To Hurt You” koja bi, da nije dio isključivo deluxe izdanja, spadala u bolje uratke na albumu. Od ostalih pjesama na deluxe izdanju najviše upada u oči i uši “Marry Me” za koju je također šteta da je u poziciji ‘igrača s klupe’.

    Ukratko, Williams nije razočarao, a u ćudljivim sezonama nepredvidivih pop-mijena i to treba znati. Robbijevo prirodno stanište je pozornica i nastup uživo gdje publika dobije pravi “Heavy Entertainment Show”.

    Muziku podržava
    Stisni