Crveni i zeleni vragovi

Iako je zametak grupe nastao još krajem devedesetih, ST!llness je ovih dana objavio tek treći album, jednostavno nazvan “ST!llness”, nasljednik hvaljenog “Globalno zatupljenje . paket za preživljavanje” iz 2009.

Unutrašnjost omota albuma sadrži neke od najznačajnijih hrvatskih i
regionalnih (sub)kulturnih pregalaca: Sašu, Mladena i Luku iz TBF-a,
Ramba Amadeusa, članove Dječaka, Antenata, grupe Golem, pa čak i dobrog
duha alternativne glazbene scene u Hrvata (koji ne samo da je zaslužio
Porin za doprinos muzici, nego državnu subvenciju za kulturu) Hrvoja
Nikšića Nikšu.Album počinje legendarnom dobrodušnom izjavom “Šta reći? Koju posluku porati?” i dalje ST!llness preispituju one teme zbog kojih bi ih nekadašnja politička elita nazvala “vragovima koje oporba plaća 250 kuna da prosvjeduju“: uzimanje ilegalnih opijata, konzumacija nametnutih istina kroz medijske bastione, socijalni komentari (“Debil san i stvarno ne svaćan zašto vaši dugovi padaju na moje kosti – ja van ne pripadan“).

Po izboru tema ST!llness varira od crvenog (omot, bliskost socijalističkoj filozofiji) do zelenog (ljubav prema skupini vitamina nazvanoj THC). Od mnogih bisera od stihova izdvajam “Priznajen da prizivan svaki dan da mi da razloga da me ne bude sram šta san ljudsko biće“. Akrostih naslova pjesama daje ime grupe. Jedan angažiran album završava neobično – emotivnom posvetom Yurijevom ocu “Samo još ovaj blues” u koju je ubačena antologijska “Dalmatino, povišću pritrujena“.

S glazbenog aspekta pjevač Ivan Jurić Yuri i bend miksaju reggae, ska, rap i rock i daju dobitnu kombinaciju za dugotrajno slušanje i ovosezonski najbolje sklopljen hrvatski crossover album kojem je cjelina veća od sume dijelova.

Najdulja pjesma na ploči je “Energija” i dojam je da je to pjesma koja najbolje opisuje što je album htio reći – nije samo stvar u kritici postojećeg, nego i u ukazivanju mogućeg usmjerenja u budućnosti. Izgleda da je bend dobio ‘side-projectom’ supergrupe Golem “Trokut” jer je, kako se čini, Jurić tamo ispucao svoju negativnu energiju, a sa ST!llnessom kreirao ploču koja panoramski gleda na stvarnost. U odnosu na album grupe Golem koji je opravdano ljut, živčan i razvaljen, agresija na albumu “ST!llness” balansiranija je i kanaliziranija – što s “Trokutom” na neki način čini sistem dobar policajac (“ST!llness”) – loš policajac (“Trokut“).

Zamjerke? “Moja generacija” po fraziranju malo podsjeća na singl grupe Golem “Poštovana gospodo”. Onda, slušajući album dobiva se dojam da bend čini manje muzičara nego što ga čini. S obzirom da u bendu ima dva gitarista, očekivao se upečatljiviji njihov angažman. Isto vrijedi za udaraljkaše.

Ipak, ukupan dojam više je nego pozitivan i vrijedi se nadati da će ST!llness nastaviti mirno broditi nemirnim morem hrvatske glazbene scene.