Crossover za nove generacije

Nekada je pojam crossover bio usko vezan uz određene bendove, poput recimo Clawfinger, no danas bi ih velik dio mogao dobiti takav prefiks. Jedan od njih austrijski je sekstet Kontrust, koji je dogurao do svog trećeg studijskog albuma.

Ne samo jedan od njih, već jedan od najraznovrsnijih i jedan, ako bi se
ta riječ mogla (smjela) koristiti, najcrossoverskijih. Pojednostavljeno,
u njegovoj je glazbi strašno puno utjecaja raznih pravaca.

Čak mislim da odavno nisam naišao na bend koji miksa više glazbenih stilova od Kontrust Našlo se tu metala, rocka, punka, industriala, etna, synth-popa, jazza, ska, duba, reggaea, rapa, hip-hopa… Jedna nadahnuta kombinacija Faith No Morea, Rammsteina, Eurythmicsa, Kim Wilde, Guano Apesa, Skindreda, Korna i još nekih sličnih bendova.

Iako album djeluje dosta neobično, poprilično masivno, impresivno i nepredvidivo, s masom hipnotičkih ritmova u potpunosti je zabavan i svojim najvećim dijelom totalno neopterećen. Tekstovi su većinom na engleskom, ima nešto njemačkih i staroslavenskih, i to je dosta dobro ukombinirano zahvaljujući sjajnim dvostrukim, kontrastnim vokalima Agate i Stefana.

Agatini obiluju melodijama i popu svojstvenim senzibilitetom, dok su Stefanovi grublji i žešći, kroz kombinaciju ‘muškastijih’ glazbenih stilova, na mjestima se ističu i zborski dijelovi, a ima i malo ‘jodlanja’. Vrlo su snažni, rammsteinovski riffovi i bubnjevi, dok je bas dubok i tutnjajuć, a u taj sound dosta su dobro uklopljeni elementi elektronike i poneki ‘ulaz’ piana.

Koliko god da su pjesme slične, toliko su i drukčije i za svaku od njih trebalo bi bar tri-četiri stavka da ih se većim dijelom opiše. No one koje se ostavile dojam mrvicu zanimljivijih od ostalih su “Sock ‘n’ Doll“, “Monkey Boy“, “Rasputin” i “Hocus Pocus“.

Uglavnom, album prepun adrenalina sasvim je pristojna razbibriga iz kategorije onih od kojih se ne očekuje ništa, ili gotovo ništa, a dobije se – iznenađujuće mnogo.