Crno zlato

Ženski bijeli soul je i dalje u modi!

Amerikanka s britanskom adresom Kristina Train nastavlja po putevima koje je u najnovije doba utrla Adele: u uglazbljenoj sintezi jazza, popa i soula Kristina elegantnim altom bez rašpe ispovjeda u stihovima svoje ljubavne želje i krahove, pri čemu zvuči suzdržanije i decentnije, u maniri dama koje su žarile i palile pop-scenom sredinom 20. stoljeća. Njen album “Dark Black” donosi nekoliko uistinu jakih brojeva koji, ako već nisu, u bližoj budućnosti bi mogli dobiti predoziranje radijskim eterom.Uvodna “Dark Black” postavlja scenu te uvodi slušatelja u Kristininu životnu priču koja je istovremeno slična i različita s Adele. Ako je Adele prosječna cura iz prosječnog susjedstva, onda je Kristina po svom izražavanju djevojka iz više srednje klase, samosvjesnija, a ako bi samo sudili po njenim pjesmama napaćeni muškarci bi rekli da ‘se ne da zezati’.

“Dream of Me” se opako približava stilu Roya Orbisona, a “Saturdays Are The Greatest” evocira Reedovu “Perfect Day”. Pop sladokusci neće odoljeti ni “Don’t Leave Me Here Alone” te himni svih koji žele biti kao Carrie Bradshaw “I Want To Live In LA” (Ok, Bradshaw živi u New Yorku, ali metropola je metropola). Pažnju slušatelja će privući i vrlo tiha “Everloving Arms” u kojoj si Train otvara vrata da jednog dana zapliva u vodama folka.

“Dark Black” je prigušen, odmjeren i topao album na kojem je ključna riječ balans, i koji će možda privući pokojeg poštovatelja Lane Del Rey, što nije čudno jer je u klasičnom pop singlu “Lose You Tonight” Kristini je dao ruku Justin Parker, koji je pomogao Lani Del Rey na njenom debiju te supotpisao “Video Games” te je također surađivao s Bat For Lashes.

Unatoč očitim uzorima, Kristina Train je donijela iako ponešto neujednačen, suvisao i emotivan album kojim je vrlo dobro dokumentirala svoju mladenačku fazu traženja sreće u ljubavi te doživljavanja iste u prilično nesavršenom obliku.