Čisti prosjek hip-hopa

Ludacrisa, rapera rođenog u Atlanti i predstavnika južnjačkog hip-hop zvuka možemo shvatiti kao logičnog nasljednika Master P-a i Juvenilea. Kao i u slučaju prve dvojice, radi se o tek prosječnom izvođaču koji je zahvaljujući dobroj produkciji i marketingu postao velika zvijezda u Americi, i samo je pitanje vremena koliko će to trajati (zasad čisto pristojno) i kad će neko novo ime zauzeti njegovo mjesto. A dotad treba naštancati što više albuma i, naravno, zaraditi što više love…

Ovaj put Ludacris nam je servirao krajnje bezokusno, bezlično i na trenutke neslušljivo izdanje u obliku svojevrsne kompilacije na kojoj daje priliku svojim pulenima (koji, usput budi rečeno, posjeduju još manje talenta od njega) da i oni pokušaju uhvatiti svojih pet minuta slave.

Tako npr. na “Georgia” (Ludacris, Field Mob & Jamie Foxx) u potpunosti uspijeva upropastiti sjajnu pjesmu Ray Charlesa zbog koje se jadnik vjerojatno okreće u grobu. “Gettin’ Some” (Shawnna) predstavlja lošu kopiju loših pjesama Foxy Brown i Lil’ Kim, pa sami možete stvoriti sliku o kvaliteti stvari.

Da ne seciram loše pjesme jednu po jednu, treba spomenuti da se na CD-u našlo mjesta i za malo sladunjave R&B glazbe (“Table Dance” – Bobby Valentino, Smoke & Lil’ Fate te “I’ll Be Around” – Shareefa) te užasnih posse-cutova “That’s My Shit” (Ludacris & Field Mob, Cirlcle Playaz) i petparački-rockerskog “Blood In The Air” (Lazyeye & Shawn Jay, Small World).

Jedino pozitivno što sam uspio naći jesu pjesme “You Ain’t Got Enough” (Playaz Circle & I-20) te “Family Affair” (Ludacris, Shareefa,Lil’ Fate, Playaz Circle…), ali i te dvije ek zbog solidne podloge. Da se razumijemo, bolje je uopće ne obazirati se na riječi, tada se slušanje može gotovo opisati kao užitak.

Sve u svemu, “Ludacris Presents…” je još jedan loš album koji se po ničemu ne razlikuje od žalosnog prosjeka hip-hopa. Naravno, gotovo sam siguran da će se i s ovoga skinuti puno hitova. Što ne znači da možemo pričati o kvaliteti, upravo suprotno. Jednom rječju, bijedno.