Cindy Wilson: Sanjive mijene

Sljedeće godine B-52 slave četrdeset godina karijere, a preludij tome solo je izdanje  vokalistice i osnivačice benda Cindy Wilson nazvano “Change“. To je njezin prvi solo album, koji je nastao u suradnji s članovima njezina benda Sunyijem Lyonsom, Ryanom Monahanom, Lemuelom Hayesom i Marie Davon. Wilson je 2016. izdala EP “Sunrise”, a sljedeće godine drugi, “Supernatural”.

Wilson te Ryan Monahan i bubnjar Lemuel Hayes inicijalni su začetnici cijele priče koja je započela zajedničkim sviranjem i eksperimentiranjem da bi završila sa cijelim bendom i albumom. Za konačni proizvod Wilson je rekla da je glazba bila lijepa, a ona voli lijepe stvari. Producent je izdanja Suny Lyons, a rad na snimanju započeo je 2014. godine.

Kao velika kreativna snaga matičnoga benda Wilson je napisala neke od njihovih najvećih hitova, brusila njihov stil i izričaj te sudjelovala u cjelokupnom zamahu pop glazbe toga vremena. Njezina energija isijava i na ovom albumu, iako je itekako zrelija, prigušenija i istančanija. Cindy Wilson posjeduje stil i smisao za pop glazbu pa tako ovo izdanje nije površna zabava, nego bujna i slojevita mješavina tekstura, zvukova, stilova i tonova. Kako je sama priznala da je jako privlači psihodelija, a posebno voli Tame Impalu, tako je zvuk ovoga albuma nježna, suptilna i sanjiva psihodelija, nikako ne bučna, agresivna ili eklektična. Suptilan bas, prigušeni synthevi, nježni bubnjevi, sanjiva violina i odmjerena elektronika – minimalizam je ključ albuma.

“Change” je izdanje koje znači promjenu ne samo za Cindy Wilson, nego znači i drukčiju, promijenjenu perspektivu na pop glazbu. Nije slučajno da Wilson pliva u dream pop vodama jer to je njezin način da spoji moderne tendencije pop zvuka s onim starijima. Rezultat je toga da “Change” ne nalikuje nekom potencijalno sličnom izdanju te da uspijeva izmaknuti zamkama u koje je lako upasti kada se teži dream popu i elektronici.

Otvaranje sa sanjivom i eteričnom “People Are Asking” uvlači slušatelja u bujne zvučne kulise albuma. Vokalno je Wilson još dojmljivija negoli prije te njezino prigušeno i mekano pjevanje daje na uvjerljivosti priče izdanja. “Stand Back Time” zavodljivim zvukom i naglašenim bubnjevima otkriva koliko je Wilson spretna u dočaravanju sanjive i psihodelične atmosfere te koliko se dobro snalazi u dream popu. Najdalje se sa synthevima otišlo u numeri “Mystic” koja zbog toga zvuči hitoidno i moderno, kao i “Brother”, no u njoj dominira bas pa djeluje rokerskije od ostatka albuma.

Svih deset pjesama ujednačene su kvalitete i jednako uvjerljive. Iako se “Mystic” ističe kao potencijalni hit koji će povući album, treba naglasiti da nijedna pjesma ne umanjuje snagu izdanja i da zajedno čine kompaktnu cjelinu.

“Change” pokazuje zrelost, iskustvo, snagu i znanje Cindy Wilson, no jednaku tako njezinu svježinu, stil i neiscrpnu energiju.