Chelsea Wolfe: Bijeg u fluks i promjenu

Na petom ablumu Chelsea Wolfe odlučila je prihvatiti unutarnji i vanjski kaos te ga transformirati kroz glazbu u nešto opipljivo i stvarno, ukrotiti ga. Iako uvijek sklona mračnijem izričaju, na “Hiss Spun” otišla je korak dalje, i u glazbenom i u osobnom smislu.

Prema njezinim riječima, ovaj je album svojevrsni eskapizam smišljen kao prihvaćanje kaotičnosti svijeta i nemogućnosti zadržavanja kontrole nad svakim segmentom života. Kaotičnost hoće reći da je svijet u konstantnoj promjeni i fluksu koji je nemoguće zaustaviti i fiksirati. Promjena je vezana uz eskapizam jer nije riječ o bježanju od života, nego o bježanju od stalnosti. Chelsea kaže da je “u redu prihvatiti vlastiti nered”. “Hiss Spun” slavljenje je fluksa i vrtloga. Naziv albuma može se interpretirati i kao siktavo vrćenje u smislu zvukova koje promjena proizvodi, a to su zviždanje, škrgutanje, struganje i slično. Hiss može biti i izraz negodovanja i neodobravanja, i tom se smislu fluks čita kao ono što nas konstantno podriva i remeti, ali na način da se suočimo s promjenom i prihvatimo je.

Album je snimljen u Salemu, u studiju Kurta Balloua, što također ima težinu jer Chelsea ne skriva svoje feminističke stavove, iako kod nje nikada nisu u prvom planu. Stalni suradnik Ben Chisholm, kao i Jess Gowrie, važniji su kolaboratori na stvaranju albuma.

“Hiss Spun” i na glazbenoj je, a ne samo simboličkoj razini, povezan s navedenim zvukovima. Već na prošlim albumima Chelsea je znala neke od svojih pjesama otpjevati u iskrivljenim i siktavim tonovima, no na ovom albumu to je ostavljeno instrumentima, dok je vokal u principu čist. Instrumenti stvaraju dojam kaotičnosti, nereda i rastrzanosti. Česta upotreba distorzija i filmski efekti naglih rezova i prijelaza u pjesmama glavno su obilježje albuma. Kako je i sama Chelsea uvijek na albumima negdje između prirode i artificijelnosti, tako i njezina glazba djeluje ujedno kao oponašanje prirodnih zvukova i proizvođenje onih umjetnih i tehničkih.

I njezin vokal na tom je tragu – rastrzan između mirnijih nota svojstvenih folku te onih intenzivnih, bliskih metalu. Stoga je stilski album i dalje goth, no više doom nego prethodna izdanja. Od prvoga “Mistake in Parting”, koji je bio potpuno folk, preko “Abyssa”, koji je već bio u distorzijama do “Hiss Spun”, Chelsea je pokazala u kojem smjeru želi ići te koja joj je glazba bliska.

Tako je specifičnost ovoga albuma numera “Vex” na kojoj gostuju Aaron Turner (Isis, Sumac, Mamiffer) na vokalu i Troy Van Leeuwen (QOTSA) na gitari. Turnerov vokal dao je ovoj stvari težinu i snagu koju je Chelsea Wolfe htjela naglasiti na ovom albumu. Prodornost numere “Vex”, uz tjeskobnu i klaustrofobičnu “16 Psyche”, nazvanoj po nedavno otkrivenom asteroidu, najbolji su momenti albuma. Potonja je posebno dojmljiva zbog otvorenosti koja je u njoj prisutna na tekstualnoj razini, ali i zbog predivne orkestracije. “The Culling” je sljedeća numera koja se izdvaja, na kojoj vokal zvuči više hauntološki nego inače, a zvučna kulisa daje joj dramatičnost. U nazivima pjesama “Strain” i “Particle Flux” vidljiv je koncept izdanja, kao i u završnoj “Scrape”, koja završava naglim rezom što predstavlja filmski moment u glazbi Chelsea Wolfe. Osjetno je to i na ostalim pjesmama, kao, na primjer, “Twin Fawn” na kojoj Chelsea pokazuje koliko je sposobna transformirati svoj vokal i koliko može manipulirati njime.

Senzibilitet Chelsea Wolfe na ovom je albumu dobio svoju pravu manifestaciju i razbuktao se pjesmama na dosad najdojmljiviji način. Vidljivo je da glazbenica svakim novim albumom sazrijeva i da ima sve kvalitetnije ljude oko sebe. “Hiss Spun” konceptualno je pametno osmišljen, glazbeno uzbudljiv, a svojom porukom umirujuć album.