Cannibali i dalje vrše brutalnu torturu

Dvadeset tri godine su na sceni, a dvadeset dvije prošle su od objavljivanja njihovog prvog dugosvirajućeg izdanja “Eaten Back To Life”, kultnog izdanja death scene.

Sve ovo vrijeme na svoj brutalan način, kako muzički tako i tekstualno,
Cannibal Corpse obasipaju te osvježavaju svjetsku death metal scenu.
Najbolji dokaz za to njihov je dvanaesti studijski album “Torture“.

Tijekom cijele karijere nisu mnogo odmicali od svojih postavljenih korijena brutalnog i razarajućeg death metala, koji je pun ultradubokih pjevanja, vriskova, izlomljenih, brzih, ali i povremenih melodičnijih gitarskih dionica, kako ritam, tako solo, manijakalnog bubnjanja, te tekstova koji nisu za svačiji želudac. Vojsku fanova nikad nisu izgubili, a nakon ovog albuma mogu samo steći nove poklonike svoje glazbe.

Od objavljivanja prethodnog albuma, “Evisceration Plague”, prošle su nepune tri godine, a kada bismo ovaj svrstavali i tražili mu mjesto u njihovoj kompletnoj diskografiji, onda bi ga se moglo staviti rame uz rame s “Vile” iz 1996. i utvrditi da je ovo najbolji album od tada. Jednostavno, 40-ak minuta brutalne torture proleti kao u sekundi. Baš kako to treba biti na albumima Cannibal Corpsea.

Producent je i ovaj put Erik Rutan, lider benda Hate Eternal, koji je u Mana Recording studiju u St. Petersburgu na Floridi napravio odličan posao, a omot, koji također pokazuje kako se radi o Cannibal Corpse izdanju, napravio je njihov dugogodišnji umjetnik Vincent Locke.

Album otvara razarajuća “Demented Agression“, te se odmah daje naslutiti da imamo još jedan album u njihovoj kolekciji koji mete sve pred sobom. Takve su i pjesme “As Deep As the Knife Will Go“, “Incestinal Cranck“, “Rabid“. Nema odstupanja, nema kompromisa.

U pjesmi “The Strangulation Chair” nailazimo na interesantan detalj Alexovog sola na basu u trajanju od nekoliko sekundi, koji automatski asocira na njihovu kultnu pjesmu “Hammer Smashed Face”, a “Sarcophagic Frenzy” ima zanimljivijih melodičnijih gitarskih kontakata, totalno oprečnih bolesno dubokim Georgeovim vokalima.

Cannibali su ostali vjerni svom death metalu i neka tako ostane, jer drukčije ne može i ne smije biti. Stoga bi ovaj album svi poklonici death metala naprosto morali imati u svojoj kolekciji.