Madball
Empire
Datum izdanja: 11.10.2010.
Izdavač: Nuclear Blast
Žanr: Hardcore
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nevjerojatno ali istinito. Pored svih trendova, promjena na sceni i u svijetu muzike, postoje neki žanrovi, neki ljudi i neki fanovi koji ostaju vjerni sebi.
Ne mislim tu na mainstream bendove i izvođače koji profesionalno prepoznaju tržišni potencijal ovakve ili onakve pjesmice (pa ju recikliraju dok ne dođe recesija u ljudske živote). Tu se misli na muziku koja samo povremeno nekome može baciti koju kunu u džep. Jedan od najponosnijih i najkonstantnijih među njima – hardcore i popularni ogranak iz najpopularnijeg svjetskog grada – NYHC stvorio je Madball.
Kako su krenuli, što su radili, tko, koliko i zašto – postoji Wikipedia. Ovdje je riječ o njihovom “stotom” albumu jednostavno i moćno nazvanom “Empire“. Odmah da se razumijemo – totalni Madball bla bla bla. To je valjda svima jasno… Razlika je takva da su ga producirali s Ericom Rutanom, čije ime se lijepi za Cannibal Corpse i slične, pa sam možda očekivao i veće metal primjese (sjetite se što u zadnje vrijeme radi Hatebreed).
No, sve je na svom mjestu. Zanemarivo su modernizirali zvuk, ali i totalno zadržali svoje hardcore korijene. Čak sam siguran da se kroz te brojne albume sigurno protegao i pokoji identični riff kao na, recimo, “Danger Zone” ili naslovnoj “Empire“. Nije to ništa čudno ni zabrinjavajuće.
Frontman Freddy sa španjolskim se poigrao na “Con Fuerza” i “Spider’s Web“, a na “Shatterproof” im se pridružila i legenda scene, Freddyev polubrat i svojevrsni začetnik samog Madballa – Roger Miret.
Izdvojiti je najbolje one stvari koje brane sam hardcore pokret i tu su svim skepticima hračnuli u lice. Posebno “Glory Years” i “R.A.H.C” (Real American Hard Core). Naravno, i Freddy je ljut na British Petrol i skandal s naftnom mrljom u Meksičkom zaljevu pa urla “Fuck British Petrol!” na “The End“.
Sve zajedno, “Empire” je vjerojatno baš album za očekivati u današnjem svijetu Madballa. Nije prekretnica, nije revolucija. Dokazuje njihovu predanost sceni, odrađuje svoju ulogu, nije najbolji (valjda ni najlošiji). Samo predstavlja ‘business as usual’ poklon svakom hardcore fanu.