Burna godišnja doba

Što učiniti kada snimate najizvođenije violinističke koncerte, a da ne budete samo još jedan u nizu? Violinistica Sarah Chang dobro se snašla u toj ulozi.

Vivaldievi koncerti iz ciklusa “Četiri godišnja doba” najpoznatiji su barokni instrumentalni koncerti, a i nezaobilazni violinistički repertoar današnjice. Rađeni su prema sonetima koje je pisao sâm Vivaldi kako bi tekstom opisao ono što je glazbom želio izreći.

Obrnuto, riječima je opisao prirodu i jednostavno uglazbio stihove. Vjerojatno je želio da se stihovi recitiraju prije izvedbe. Kako bilo, koncerti su prvi primjer programskog skladanja u kojemu se glazbom želi dočarati neglazbene situacije.

U sonetima Vivaldi opisuje svako godišnje doba, svaki stih donosi novu sliku godišnjeg doba koji se zajedno pretapaju u prekrasne slike iz prirode. Odličan je potez što se u bookletu CD-a nalaze svi soneti na četiri jezika kako bi se što bolje razumjela glazba.

I solistica je također izrazila svoje mišljenje o tome: “Soneti su najvažniji u ovim koncertima – jedan ne ide bez drugoga. Ne znam ni jednog drugog skladatelja koji je bio toliko specifičan u određenim slikama koje je predstavio u glazbi – ne samo da ih daje kao vodiče, već spaja sadržaj poezije i glazbu, stih po stih. Te ideje su integrirane u način na koji izvodim ‘Četiri godišnja doba’. Zanimljivo je kako se iz soneta i glazbe doživljavaju emitiranja zvukova iz prirode: vjetar, kiša, pjev ptica, lavež pasa, oluja…što je moguće ovakvom uvjerljivom izvedbom izvođača.”

Sarah Chang je izvrsna violinistica, briljantne tehnike i kristalnog zvuka. Ovi koncerti su uvijek iznova tehnički, tonski i maštoviti izazov solistima. Chang svojim sviranjem doista slijedi Vivaldieve upute i izvodi glazbu sa pravim osjećajima i tako stvara pravilno raspoloženje i oslikava određeno godišnje doba.

Odličan je i odabir tempa i emocionalna angažiranost koja ide uz njih: skladna mirnoća u polaganim stavcima i strastvena dramatika u brzim, napetim stavcima. Dodatni bonusi su lijepo izvođenje trilera, ponticello sviranje u polaganim, mirnim stavcima, stakleno čisti zvuk i dramatsko izvođenje pasaža, sa vidljivom tehničkom lakoćom.

Orpheus Chamber Orchestar i solistica Chang djeluju poput jednog tijela, poput jednog ansambla u muzikalnim kreacijama i zvukovnoj ujednačenosti. Iako je izvedba sjajna, u emocionalnom doživljaju baroka, s vidljivom radošću u muziciranju i odličnom virtuoznošću, malo se pazilo na autentično izvođenje barokne glazbe.

Premda odlična violinistica, dopustila si je dosta romantičnog sviranja, naročito u polaganim stavcima, jer u brzim to nije toliko uočljivo. No u upoznavanju ovih prekrasnih koncerata to i ne igra veliku ulogu.

Još jednom, Vivaldieva glazba postala nam je bliska, iako u raznaku više od 300 godina, možemo osjetiti baroknu radost muziciranja i sve burne osjećajne reakcije koje se u takvoj glazbi zbivaju.