Brza vožnja kroz uspaničeni tranzistor

    814

    Sadako

    Panic Transistor

    Datum izdanja: 21.06.2013.

    Izdavač: H'art / SAOL

    Žanr: Industrial Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Difference Between You And Me Is I’m Not Bleeding
    2. Yamamba
    3. Apes, Pigs And Big Black Holes
    4. Save Home For Zombies
    5. Whats Up, Cthulhu?
    6. Damage Done
    7. Dude, Where’s The Fucking Reset Button?
    8. Commemoration
    9. A Requiem For Lost Dreams
    10. Envy
    11. Happy Networking, Asshole
    12. Even If You’re Stuffed With Gold You Can’t Deny You’re Full Of Shit
    13. Monster Eats Pilot

    Austrijski industrial metal bend Sadako djeluje od 2004. i iza sebe ima dva albuma, “Bedtime Stories” i “Hikikomori”, a čine ga pjevač Markus Reisenbauer, basist Benjamin Dorfstätter, gitaristi Christoph Auer i René Reisenbauer, te bubnjar Daniel Heissenberger.

    Naziv benda upao mi je u oči stoga što ime Sadako moj mentalni sklop vezuje uz spoznaju da nisu nužno deklarirani pozitivci baš posve pozitivni, a koja je označila početak propitivanja svega što me okružuje ulaskom u svijet odraslih. Da i oni također vole propitivati svijet koji ih okružuje, vidljivo je iz naziva pjesama njihovog novog albuma “Panic Transistor“.Glazbeno zaigrani, kombiniraju u svom izričaju na kreativno svjež način moderne elektroničke elemente sa snažnim bubnjevima, variraju riffove, grade složene ritmove, ubacuju filmske zvučne zapise, a da to ni najmanje ne djeluje nategnuto. Potvrda rečenome već je prva pjesma “The Difference Between You And Me Is I’m Not Bleeding” s tematikom nuklearne opasnosti koja se u up-tempu s industrial početka seli u zonu melodijskog hard rock pjevanja.Album karakteriziraju neobični naslovi pjesama poput “Even If You’re Stuffed With Gold You Can’t Deny You’re Full Of Shit” kojom dominira elektronička usmjerenost, gotovo koketiranje s popom, potencirano i duetom sa ženskim vokalom i “Monster Eats Pilot” s obrnutim omjerom elektronike i hard rocka, govornim zapisima, te otkačenim naglim završetkom pjesme uz sample kota, japanskog tradicionalnog instrumenta. Uz prvu, “Commemoration” svojom jednostavnošću također odudara od laganog industrial zvuka, snažnih riffova i pomaknutih struktura pjesama.

    Živahna “Yamamba” istkana je od melodičnog pjevanja koje se izmjenjuje s elektronički moduliranim glasom kojeg prati kontrastni ritam. U “What’s up Cthulhu?” i “Dude, Where’s The Fucking Reset Button?” pjevač Markus pokazuje svoje pjevačke kvalitete u punom rasponu dodajući i suvereni growl u svoj repertoar, preskačući time granice metal žanrova. “Apes, Pigs And Big Black Holes” temeljena je na finskoj metalskoj školi, no aranžirana je modernije i to joj je dodatni plus.

    Muziku podržava

    “Safe Home For Zombies” provocira na mahove kombinacijom pop vokala i groove metal melodije, a u “Happy Networking, Asshole” i “A Requiem For Lost Dreams” primjetni su i rap elementi u dijelu vokalne izvedbe i ritmu. Simulacija eha instrumentima i repeticijom prigušenog vokala u “Damage Done” daje još jednu crtu osebujnosti, dok je “Envy” oda promjeni ritma, melodije i stila, djeluje kao glazbeni mozaik, a sadrži sukus (esenciju) cijelog albuma.

    Nedobronamjerni slušatelj prepoznat će u pjesmama utjecaj Sentenceda, Paina, Soilworka, Machinae Supremacya, Ministrya i Static X-a, no činjenica je da album sadrži kvalitetno napisan, otpjevan i odsviran niz pjesama čije se slušanje može usporediti s vožnjom relija po nepoznatom brdskom terenu – brzo, otkrivajuće i zabavno. Već dugo nisam pred sobom imala album bez ijedne pjesme koja bi se doimala kao da je na njega dospjela da popuni vrijeme.

    Muziku podržava