Arctic Monkeys
Whatever People Say I Am, That's What I'm Not
Datum izdanja: 27.01.2006.
Izdavač: Domino / Dancing Bear
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Već dugo se o nekim albumu nije ovoliko pisalo, govorilo, najavljivalo. A jadničak još nije službeno ni izašao. Bilo kako bilo, možda će još neko određeno vrijeme ostati nejasno od kud tolika fama oko mlađahnih dječaraca iz Sheffielda. Nastali su tamo negdje 2002. i, kako sami kažu, nisu bili ništa više doli The Strokes cover band, i dugo su se mučili da svoje pjesme prerade na način da ne zvuče kao obrade.
Stvorivši veliku bazu fanova i prijatelja preko interneta našli su se u situaciji da i prije nego su išta izdali sviraju rasprodane koncerte na kojima apsolutno svi znaju riječi svih pjesama. Svima nejasno razdoblje i čudan fenomen natjerao je malu, ali jako sposobnu izdavačku kući Domino Records, koja se uvijek oslanjala na rock da se zapitaju: “Pa dobro, što se tu dešava?! Idemo mi probat s njima”. 
Kratko razdoblje trebalo je dečkima da od lokalnih heroja rock & rolla postanu nešto što se najavljuje kao ogromna senzacija koja će nedvojbeno obilježiti 2006. godinu.
Album su najavili singlom “I Bet You Look Good On The Dancfloor” koji je opalio šamarčinu svim izdavačima i sudionicima top ljestvica, te album rasprodao i prije nego se našao na policama CD shopova. Tim singlom pobijedili su čak i Robbie Williamsa i pokazali su da će im smjer biti vesela punk-rock britanska zezancija.
To se vidjelo na početnim “The View From The Afternoon” poslije koje polako odustajem od prepisivanja cijelih naziva pjesama (pa čak i imena albuma) jer se nerijetko provlače kroz cijeli red.
Kad se pogleda da su dečki rođeni 1986. godine logično je da su pjesme prožete pivama, čagicom, barenjem cura kao da su pobjegli iz legendarnih “Mućki”, te da je muzika punkersko vesela, a produkcija bezbrižna i pitka. Sredina albuma, nakon odličnog i eksplozivnog početka, malo pada, sve do lakših “Riot Van” i “Mardy Bum” na kojima se vidi da dečki znaju i svirati, i pjevati, i što je najvažnije, rade to s guštom.
Kraj albuma, napokon po mojim željama, je daleko najbolji. “When The Sun Goes Down“, prvotno nazvana “Scummy” je drugi singl s albuma i daje nam uvod u dvije najbolje. “From The Ritz To The Rubble” i odlična pop pjesmica “A Certain Romance” koja na svom kraju donosi zaključak da cijela fama oko Arctic Monkeysa nije dobila razočaravajući epilog.
No, neke stvari se ipak moraju priznati. Arctic Monkeys su dvije gitare, bas i bubanj, tako da definitivno ne možemo reći da je ovo najuzbudljiviji album od kada je Bog izmislio gitaru. Nije to nikakva revolucija, da se razumijemo. To je još jedan član nu-britpop klana koji su sheranjem pjesama na internetu i odličnim koncertima privukli izdavačku kuću, koja im je priredila fenomenalnu promociju.
Ova godina je definitivno njihova, a ako izdrže i dalje od toga, ili će postati još bolji ili će ih uzeti seks, droga i rock & roll. A možda i oboje…
Medijski pokrovitelji: Muzika.hr, Otvoreni radio i Net TV.
