Britanski dark-disco za kasne noćne sate

    4179

    Editors

    The Back Room

    Datum izdanja: 25.07.2005.

    Izdavač: Pias / Trolik

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Lights
    2. Munich
    3. Blood
    4. Fall
    5. All Sparks
    6. Camera
    7. Fingers In The Factories
    8. Bullets
    9. Someone Says
    10. Open Your Arms
    11. Distance

    Prva što vam pada na pamet kada primite u ruke album Editorsa, nazvan “The Back Room“, je Joy Division i duboki vokal Iana Curtisa. Zaista, cover albuma bi vrlo lako mogao proći kao neki od uradaka gore spomenutog legendarnog benda, klasično-jednostavno crno-bijelo, ali s nekim dubljim značenjem. Preslušavanjem albuma, nakon prvih desetak minuta postajete sretni zbog svoje ranije pretpostavke o tome gdje bi svrstali Editorse, zato što ste bili potpuno u pravu!

    Nakon pjesmama “Munich“, “All Sparks“, “Fingers In The Factories” potpuno ste uvjereni u to što ste prvo pomislili. U ovom slučaju knjiga se može suditi po koricama. O glazbenoj pozadini Editorsa se može reći da dijele duboku povezanost sa engleskim post-punk, punk-rock, rock i goth-rock bendovima s kraja sedamdesetih i prve polovice osamdesetih, a to su ovdje u svojem debi-albumu “The Back Room” vrlo vješto i pametno iskoristili i pokazali.

    Ovdje mislim na čiste i jednostavne (ali ako su pravilno iskorištene, vrlo močne!) ritmove bubnjara Eda Layja, u kombinaciji sa isto takvim straight-forward bas dionicama Russella Leetcha, a koje zajedno čine pogođenu i točno pravu podlogu za malo dublje i mističnije vokale pjevača/gitarsta Toma Smitha i dobro odmjerene gitare Chrisa Urbanowicza. Njihove melodije jednostavno vam plijene pažnju i bacaju vas u razna raspoloženja, od situacije kad ste puni energije pa do onih kad se osjećate kao da je hladan jesenski dan (“Fall“).

    Muziku podržava

    Dakle, svi članovi benda skupa čine i stvaraju jednu zaista dobro odvaganu, tj. odsviranu kombinaciju rocka (ili kako ga oni nazivaju dark-disco) za kasne noćne sate, kada želite slušati nešto smirujuće, ali dovoljno živo, taman nešto onakvo što vam treba da iskujete nove planove za budućnost i da razmišljate o prošlosti. Vjerujte, znat ćete o čemu pričam kada isprobate…

    Editorsi su uspjeli u samo jednu pjesmu ugurati toliko strasti, truda, energije i snage koliko mnogim (novim) bendovima ne uspije ni u cijelom albumu (“Open Your Arms“, “Fall”). To automatski povlači za sobom činjenicu da album mora biti dobar, da se u njemu krije puno više od pukog nasnimavanja pjesama s ciljem da se popuni album. Od svih jedanaest pjesama ne bi mogao nabrojati niti jednu iz tog koša.

    Za pohvalu su stihovi Toma Smitha koji su na dijelovima zaista močni i zreli i jednostavno se urezuju u pamćenje. Album počinje sa prve tri pjesme koje su malo brže (“Lights“, “Munich”, “Blood“), a onda vas vodi u sporiju ali vrlo močnu “Fall”, koja stvarno pogađa (gdje god želite…). Sad ste na petoj pjesmi i album već slušate sa dosta pažnje, pridobili su vas. U svakoj od sljedećih uvjeravate se sve više da je ovo dobar bend, sposoban napraviti nešto kvalitetno. Album završava sa dvije balade, “Open Your Arms” i “Distance“. Ovdje želim naglasiti da je ova predzadnja zaista remek-djelo svoje vrste.

    Prvi singl s ovog albuma, koji je izašao u siječnju ove godine, je osma pjesma – “Bullets“. Dovoljno je za reći da je bio rasprodan dva dana nakon izlaska! Drugi singl je “Munich”, a treći bi trebao biti “Blood”.

    Editors su nastali tako da se četvorka sastala na Stafford sveučilištu u Velikoj Britaniji, a nakon što su svi diplomirali preselili su u najbliži veći grad, Birmingham. Tamo je i sjedište njihovog menadžmenta. Na kraju 2004. su potpisali za Kitchenware Records, nezavisnu etiketu gdje im se nudilo više slobode u tome što rade, a to je slučaj sa bilo kojom nezavisnom etiketom.

    Zatim izlazi prvi singl, a u srpnju i njihov debi-album. Bend trenutno svira po festivalima u Velikoj Britaniji i po Europi i skuplja nove fanove, a to im sa njihovim načinom ulaganja truda u stvaranje kvalitetne muzike polazi za rukom vrlo lako! Ovo je bend na koji treba baciti oko (i uho), jer zaista ima potencijala da postane jedan od onih koji pune stadione bez ikakvih problema.

    Muziku podržava