Van Canto
Dawn of The Brave
Datum izdanja: 07.02.2014.
Izdavač: Napalm Records
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Malo je vremena trebalo da se njemački sastav Van Canto uvrsti u kategoriju unikatnih imena današnje glazbene scene.
Svojom heavy-symphonic-power metal glazbenom formom koja počiva na a
capella pjevanjima, gdje je uključivanje bubnjeva jedini ustupak
tradicionalnom metal/rock instrumentaliziranju, u rekordnom su roku
digli granice modernih glazbenih regulativa.
Pjesme im zvuče kao da instrumentalna kulisa nisu samo bubnjevi, a ovih šest vrsnih glazbenika oblikuju moćni, herojski epski zvuk, s riffovima, solažama, atmosferičnim klavijaturama ili mračnim basevima koristeći gotovo isključivo svoje glasovne kapacitete.
Van Canto je bend koji ima svoju originalnost i ne mora se puno pametovati s novim materijalima, pa je tako i u ovom slučaju, gdje je ponuđeno devet autorskih i četiri ‘obrađene’ pjesme.
Teatralnost, energičnost, dinamičnost i raznovrsnost i dalje su neke od glavnih karakteristika Van Canta, pa tako i ovog albuma. U svom (naj)većem dijelu ima naglašenu himničnost, melodičnost, plus tipičnu poverašku phantasy atmosferičnost s elementima klasike, a ovoga puta zborske se izvedbe čine nešto čvršćim, i to ne samo zato što su u pomoć pozvani fanovi koji su ih otpjevali. Isto tako, pjesme imaju dublji operni naboj, neke bismo, zbog bravuroznog stila i načina pjevanja mogli povezati s vokalnim sastavima ’50-ih (“Into The West“), neke nazvali zlosutnima (“Steel Breaker“), a u jedinim ženskim vokalima (Inga Scharf) leži potencijal jednak onome poznatijih joj kolegica, liderica europskih sympho metal sastava.
Od obrada nekako se najboljom čini ona “Into The West” Annie Lennox, sa soundtracka “Lord of The Rings: Return of The King”, lagana stvar puna emocija. Premda se popy metaliziranim hitčinama “Holding Out For a Hero” (Bonnie Tyler) i “The Final Countdown” (Europe) nabildanih težim bubnjanjem, a pogotovo Black Sabbathovom klasiku “Paranoid“, očekivano najagresivnojoj stvari na albumu, s najviše vokalnih ‘akrobacija’, malo toga može prigovoriti.
Mekoću i finoću ženskih vokala dočarava “The Other Ones“, ponajviše operatic-sympho elemenata nalazimo u “Badaboom“, a urnebesnog power bubnjanja u numeri “The Awakening“.
Iako relativno mladi bend, u slučaju Van Canta teško je već u ovoj fazi, kako rekosmo, izmisliti nešto novo. Njihova glazba polako poprima karakteristike konvencionalnosti, ali jedinstvene, nepatvorene i samo i jedino njihove personalne konvencionalnosti. Usprkos tome, unutar nečeg što se unaprijed očekuje, što bude kao predodređeno, svaki novi album, svaka nova pjesma, svaka nova obrada, sa sobom donose prijeko potrebnu dozu svježine i gotovo pa u pravilu zvuče kao da nešto slično nikada prije nismo čuli.
Stoga se iskreno nadam da neće ‘pokleknuti’ pred mainstreamom i da neće napraviti isto ili slično onome što je od svog sounda napravila (nekada) unikatna Apocalyptica.