Bradata americana

Nakon zbijanja redova, uvođenja novih članova i davanja stalnog statusa starijim, Band of Horses je nakon dugih 16 mjeseci izbacio “Infinite Arms“, ono što vokalist Ben Bridwell zove njihovim prvim albumom, iako se tehnički radi o trećem.

Osnovani u urbanom i modernom Seattleu, Band of Horses danas su bazirani u Južnoj Karolini na američkom jugu. Da su htjeli napraviti veći kontrast između dvije lokacije vjerojatno bi morali ići na Havaje ili Aljasku, no Karolina se čini kao savršeno okruženje za ove bradate momke koji iza njih skrivaju osjećajne balade moderne americane.

Kao što su u jednom intervjuu izjavili, veći dio pjesama je napisan u brvnari usred šume, što je upravo i osjećaj kakav dobivamo za vrijeme slušanja. Baš kao što cover albuma prikazuje nebo puno zvijezda usred ničega, mirne gitarističke balade nas lako teleportiraju u kakvu američku zabit gdje ležimo na zemlji i promatramo zvijezde.

Iako su svi članovi benda dali svoj doprinos u smislu skladanja pjesama, Ben je ipak alfa i omega benda – njegov baršunast glas daje teksturu svim pjesmama, s iznimkom “Older” koju pjeva klavijaturist Ryan Monroe.

Unatoč melankoličnim temama i melodijama, pojedine pjesme (“Laredo“) imaju solidne gitarističke dionice nekarakteristične za moderan alternativni country na kakav se Band of Horses furaju. Svaki trenutak albuma je prožet mirnom rijekom instrumenata od kojih se najviše izdvajaju gitare.

Mogli bismo naći više pop-elemenata na albumu, no Band of Horses daju pokoji poklon i svojim rock-fanovima sa “Compliments” i “Dilly” koje više naginju na indie-rock stranu. Cijeli album je zapravo niz balada koje su isprekidane s pokojom bržom pjesmom, što smo najviše primijetili na prijelazu iz “For Annabelle” u “NW Apt.“. Iz ljubavne folk-balade u solidnu rockersku pjesmicu u kojoj ne možemo zanemariti utjecaje južnjačkog rocka.

Teško je reći da Ben i ekipa nisu napravili dobar posao. “Infinite Arms” je odličan skup moderne americane, kombiniran s indie-rockom, alternativnim countryem i još nekolicinom podžanrova. Na trenutke je nedovoljno usredotočen i dosadan, no na kraju smo ipak zadovoljni s rezultatom i nadamo se da im neće ponovno trebati toliko vremena da izbace nasljednika.