Bolni pečat na Khanovu karijeru u Kamelotu

Da se i dobre stvari lako mogu pokvariti, dokaz je ponovljeno izdanje novog albuma Kamelota, starog tek nešto više od pola godine u trenutku objavljivanja ove, limitirane turnejske edicije.

Album nema potrebe ponovno analizirati, s obzirom da je to već napravljeno i od ovoga se ni u čemu ne razlikuje, čak je tu i bonus “Where The Wild Roses Grow“, no disk s koncertom održanim na Wackenu, jednog od zadnjih s Khanom, to da, i reći da baš i nije trebao izaći.

Naime, radi se o nastupu na kojem se vidjelo, odnosno čulo da Khan ima velike probleme s vokalima, što smo ‘detektirali’ na lanjskom Magic Circle Festivalu, no u odnosu na tolminski, ovaj je bio daleko katastrofičniji. Kako čovjek nije kriv za to, moglo se uzeti kojeg ranije, dok problemi nisu bili tako izraženi. Bilo je sigurno boljeg izbora.

Zapravo, možda i jedna, ako ne i jedina dobra stvar je ta da se može čuti kako pjeva, i da je gubitak glasa najvjerojatnije ‘kumovao’ njegovom odlasku iz benda, jer drugi je razlog teško moguće shvatiti. Zaista je nemoguće naći pjesmu koju je dobro otpjevao, usprkos silnom trudu kojeg je očito uložio, no evidentno je da – nije išlo.

Šteta, velika šteta za čovjeka s jednim od najboljih vokala na metal sceni, no kada se ne može, ne može se. Možda je to i najprimjetnije u pjesmi “Center Of The Universe“, ali i u inače sjajnim stvarima “The Human Stain“, “Hunter’s Season“, “Karma” ili “Forever“, vokali su toliko izmučeni da je teško, preteško, prebolno, prestresno slušati ih.

Teško je stoga razumjeti, ako se išlo na reobjavu albuma, zašto je baš ovaj koncert odabran, jer bilo je ranije sigurno boljih nastupa. Iskustvo govori da se zna odabrati, jer je s “Ghost Opera – The Second Coming” i snimkom koncerta iz Beograda napravljen sjajan posao, no ovoga puta nije. Blago rečeno.

Samim tim što članovi benda u zadnje vrijeme znaju naglasiti kako se Khanova privremena zamjena Fabio Lione sjajno uklopio, pa ako je zaista tako, mogao se ovdje ponuditi i jedan koncert s njim. Vjerujem, čak sam siguran, da bi to obožavatelje benda itekako zanimalo. Više, daleko više od izmučenog i izmorenog Khanovog pjevanja, koje vjerojatno niti njemu ne pomaže, ako kojim slučajem ovo je, ili će čuti.

Nadam se ipak da nije i da neće. Ja ne bih da nisam morao, a kada jesam, skoro mi je srce puklo od tuge. Što zbog tako lošeg odabira, ne zanima me čijeg, a što zbog (u biti puno više) takve sudbine jednog sjajnog glazbenika.