Bolji je naslov ‘French Room’

“Kad u naslovu albuma izvođač spominje kavu, kvaliteta muzike je takva da ju je vjerojatno zaboravio popiti.” rečenica je koju sam pročitao za davnašnji album grupe The Cranberries.

Nažalost ta će rečenica vrijediti i za ovu kompilaciju, ne toliko zbog
kvalitete muzike, nego zbog toga što su pjesme zanimljive, ali dosta
introvertirane, i ako se slušaju u društvu gdje je pažnja podijeljena
na razgovor, ćaskanje i okolne šumove, samo mali dio nje će doći do
slušateljeva uha.

Doduše, tako je s bilokakvom glazbom kad je prezentirana u ambijentu kafića, međutim, čak i kad bi bila prezentirana u pristojnim uvjetima teško da bi kod slušatelja ostavila dojam kafića. Pjesme su dosta ‘zatvorene’, primjerene za slušanje u sobi, no čak ni u takvim uvjetima ne sjedaju na prvu. Mnogo je značajnih, ali tihih instrumentalnih dionica koje na prvo slušanje primijete tek bića s osjetljivijim sluhom, recimo, psi, dupini ili šišmiši.

‘Radost života’ ili u originalu ‘joie de vivre’, riječi su koje se često vezuju za francuski način života, međutim, malo ćete od toga naći na ovoj kompilaciji. “Putumayo Presents French Cafe” ne funkcionira kao energična ploča nego kao introspektivna, najbolji dio je tiha Gainsbourgova “Marilou Sous La Neige“, dobre su i “Si la Photo est Bonne“, “Elaeudanla Téitéia” te “Je M’Suis Fait Tout Petit“, a među zabavnije dijelove spadaju “Mal ô Mains” i instrumental “En Douce” koje su jedine dvije stvari koje dočaravaju atmosferu neke francuske birtije.

“Putumayo Presents French Cafe” nam donosi jednu specifičnost, možemo čuti Brigitte Bardot kako pjeva “Un Jour Comme un Autre“.

Osim što se kompilacija zeznula s naslovom, treba reći da postoje i bolja izdanja u ediciji etikete Putumayo koja predstavljaju frankofonsku glazbu na mnogo pristupačniji način, konkretno, mislim prvenstveno na “Putumayo Presents Quebec” ili “Putumayo Presents Paris”.

Daleko od toga da su na ovom CD-u loše pjesme, no dojam je da je ploča kao cjelina ipak manja od sume svih njenih dijelova.