Bogati etno jazz desert

Kad biste slučajno upisali ime Marka Ramljaka u Google tražilicu, ne bi vam odmah bilo jasno radi li se o vrhunskom violinistu ili o mladom košarkašu KK Zadar.

Naravno, tome je kriva uistinu nepravedno premala pažnja koja se pridaje radu ovog glazbenika. Treći album koji je izbacio ovaj Šibenčanin, dosad u krugovima koji revnije prate hrvatsku scenu poznat jedino po stalnoj suradnji s Gibonnijem, prava je mala poslastica satkana od snažno prisutnih etno elemenata i jazz fusiona.Dominantan ritam i bogata melodija koju proizvode Marko i njegov prateći bend, među ostalima i čuveni Vlatko Stefanovski na gitari, kao i Elvis Stanić (ovaj put na harmonici) sastojci su zbog kojih se ovaj album može nazvati pravim malim world music/jazz draguljom.

Ramljakova stvaralačka filozofija i namjera očito je elegantno šuljanje u slušateljevu Eustahijevu cijev, kako to obično i biva kod jazza, no zatim od sredine stvari obično slijedi prava eksplozija zvuka i ritma u kojoj pjesme dobivaju orkestralni karakter.

Ljepota suzvučja raznih instrumenata posebno dolazi do izražaja u komadu “Sailing Dream“, gdje na trenutke ne znate gdje prestaje nježno sviranje saksofona, a počinje odmjereno gudanje na violini. Dodajte tu još i sjajnu, furioznu epizodu klavijaturista Maaseja Kovačića i imate cijelu glazbenu sagu u jednoj pjesmi.

Naslovna “Mindset” razigrana je i šarolika stvar čiji je stil prilično teško definirati, s obzirom da tu ima i istočnjačkog melosa, afro-cuban jazza, kao i asocijacije na tango uz Stanićevu harmoniku, da bi sama Ramljakova violina više vukla na neke tradicionalne keltske melodije. No, sve zajedno ponovo funkcionira jako dobro i nipošto ne djeluje ‘sklepano’ samo da bi zadivilo s tehničke strane.

To je zapravo i bit cijelog albuma, razlog zbog kojeg je on toliko dobar, a opet prijemčiv – ta činjenica da sve vrvi od odlične glazbe i fantastičnog muziciranja na cijelom spletu glazbala, a opet se ne doima pompoznim, već pogađa baš tamo gdje treba – ravno u dušu.

Kad bi se baš i morala naći zamjerka na tracklisti “Mindseta”, tada bi to bilo najlakše napraviti u posljednjoj trećini ploče gdje Ramljak i ekipa malo previše zabrazde u tipično jazz tehniciranje (primjer za to je nepotrebna solaža na bubnjevima u stvari “Universal Language“), a pritom se i tematska koherentnost samog albuma malo naruši.

Ipak, lijepa balada “Old Times” fino završava ovaj, možda ne savršen, ali svakako znalački i srčano odsviran album koji sa svojom jakom emotivnom notom nije namijenjen isključivo jazz zanesenjacima, već svakome tko zna uživati u dobroj glazbi.