Cowboy Junkies
Early 21st Century Blues
Datum izdanja: 31.08.2005.
Izdavač: Latent Rec. / Dancing Bear
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Kanađani Cowboy Junkies su došli pod povećalo kritičara 1988. kao underground senzacija s “The Trinity Session”, koji je bio snimljen sa samo jednim mikrofonom u crkvi u Torontu. Od tada su izdali mnogo toga, bliži im se dvadeseta godišnjica postojanja, ali jedna stvar se nije promijenila, a to je ono što vole slušati . blues, country i rock muziku. Pod velikim utjecajem takve glazbe izgradili su svoju karijeru i ime koje je cijenjeno u krugovima (alternativnog) rocka.
Ljubav prema muzici koju vole slušati još jednom su potvrdili na “Early 21st Century Blues“, albumu koji sadrži dvije originalne pjesme Michaela Timminsa, a ostatak je njihova interpretacija dragih im pjesama Boba Dylana, Brucea Springsteena, Richiea Havensa, Georgea Harrisona, Johna Lennona i U2-a. 
Sniman je samo pet dana, a izbor pjesama tematski je jaka anti-ratna poruka, govori o svoj pohlepi i nasilju koje se dešava u svijetu, o gubitcima i boli koja proizlazi iz njih. Priča pomalo podsjeća na situaciju s kraja ’60-ih, kad su hippie-populacija i njezine rock ikone slali istu takvu poruku u vezi Vijetnama svima koji ju žele čuti.
Tako se tu našla Dylanova “License To Kill“, Lennonova “I Don’t Want To Be A Soldier“, Harrionova “Isn’t It A Pity“, Springsteenova “You’re Missing“, U2-ova “One“, po čijim naslovima naslućujete o čemu se radi. Rani blues 21. stoljeća je, prema Cowboy Junkiesima, ovijen crninom i tugom.
Svu težinu tematike dočarava glas pjevačice Margo Timmins, koji je potpuno vjerodostojan i pomalo omamljujuć, kao PJ Harvey u njezinom području.
Svirka je iskrena, tempo polagan, potpuno stavljajući u prvi plan vokal, a tek onda se počinju graditi gitare i sve ostalo, dok bubanj zvuči pomalo jazzerski ugođen, ili bolje reći pogođen, i na taj način se zaista uklapa u zvučnu sliku. Jedino što bi izdvojio kao ono što mi se ne uklapa je repanje gosta Kevina Bonda na “I Don’t Want To Be A Soldier“, a midi-zvučajući ritam je zaista smiješno uklopljen s ostatkom pjesme.
Svejedno, to nikako ne može narušiti dojam albuma kao cjeline. Ako ste, kao i ja također, ljubitelj autora i pjesama koje su izabrali Junkiesi, i volite blues na malo drugačiji način – onda je ovaj album nešto za vas.
