Blues i ništa osim bluesa!

    3107

    Gary Moore

    Bad For You Baby

    Datum izdanja: 22.09.2008.

    Izdavač: Eagle Records / Menart

    Žanr: Blues, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Bad For You Baby
    2. Down The Line
    3. Umbrella Man
    4. Holding On
    5. Walkin’ Thru The Park
    6. I Love You More Than You’ll Ever Know
    7. Mojo Boogie
    8. Someday Baby
    9. Did You Ever Feel Lonely?
    10. Preacher Man Blues
    11. Trouble Ain’t Far Behind

    Bad For You Baby” naziv je novog materijala blues-rock glazbenika Gary Moorea. Kao što mu samo ime kaže, donosi jedanaest pjesama isključivo ljubavne tematike začinjene Mooreovim distorziranim Gibsonom i hrapavim vokalom.

    Gary Moore sebi rijetko dopušta i jednu godinu odmora i apstinencije od izdavanja novog materijala. 2006. godine na policama dućana našao se njegov album “Old New Ballads Blues”, 2007. “Close As You Get”, dok je recentni “Bad For You Baby” čedo 2008. godine.

    Stilski, kao i vremenski, ova tri albuma su nevjerojatno slična i oslanjaju se na dobro prepoznatljivu blues-rock shemu, gdje virtuozna blues gitara zauzima prvi plan, dok je u stopu slijede hrapavi vokal rock veterana, solidna bas dionica i percussion u stilu John Bonhama.

    Stilsko područje u kojem se Moore, jedan od najpodcjenjenijih rock gitarista, najbolje snalazi je koketiranje između hard-rocka i blues-rocka, s čestim referencama na post-hard blues i power rock. No, njegovo inzistiranje na djelovanju isključivo unutar tih granica može biti dvosjekli mač – s jedne strane pokazuje stilsku konzistentnost i odaje iskusnu gitarističku ruku treniranu dugi niz godina, dok s druge strane prelazi u neinovativnost i monotonost oslanjanja na dobro poznate blues harme.

    Muziku podržava

    Jedanaest pjesama koje Moore na svojem novom disku predstavlja djelomice su njegovo autorsko djelo, dok je ostatak prostora ostavljen obradama blues majstora poput Al Koopera, JB Lenoira i McKinley Morganfielda. Album započinje pjesmom “Bad For You Baby” kojom nagovještava ostatak novog materijala – strogi elektrificirani blues, ponekad bržeg a ponekad sporijeg tempa, ponekad oštrije a ponekad nježnije dinamike – i ništa izvan toga!

    Na laganoj pjesmi “Holding On” na pratećim vokalima se pridružuje Cassie Taylor, kći Otisa Taylora, dok sâm početak pjesme nevjerojatno podsjeća na “Days Like This” Mooreovog irskog sunarodnjaka Van Morrisona. Sam Otis Taylor pridružuje se sa svojim banjom u lijepom epskom jedanaestominutnom slow-tempo bluesu “I Love You More Than You’ll Ever Know“.

    Mojo Boogie” izvrsna je obrada pjesme jednog od najposebnijih bluesera ikad, JB Lenoira. Iako se oslanja na poznatu blues pentatoniku i u osnovi je ista kao original, Mooreova nadogradnja bučne ritam sekcije i njegove vlastite virtuozne gitare pjesmi su udahnuli novi duh. Pjesme “Walkin’ Thru The Park” i “Someday Baby” solidne su obrade Muddy Watersa, a ni Gary Moore, kao ni nijedan otočki blues gitarist, nije ostao imun na golem Watersov utjecaj.

    Mooreova autorska “Did You Ever Feel Lonely?” nevjerojatno lirički i ritmički nalikuje Claptonovoj “Old Love”, i jedna je od onih blues kompozicija koje služe samo kao ugodna zvučna podloga za demonstriranje gitarističkog umijeća. A gitarističkog umijeća Moore zasigurno ima mnogo, na ovom albumu prezentirajući se kao blueser starog kova koji na gitarističkom sviranju zasigurno radi isto onoliko koliko na širenju glazbenih horizonata zasigurno ne radi.

    Iako album ne donosi baš ništa revolucionarno ni novo te su sve pjesme nalik jedna drugoj, kod Gary Moorea slušatelj može biti siguran da će naići na sigurnu blues oazu. Kod njega nikad nećemo naići na ljigave-spleen-sladunjave suradnje koje su mnogima spustile u očima nekad grandioznog Santanu, niti će Moore ikad prijeći granicu laganog bluesa i ući u pop vode, što mu kolega Clapton radi na dnevnoj bazi.

    Ovo je još jedan Mooreov album kojim se neće uspjeti probiti na američku scenu, na kojem ostaje prepoznatljiv utjecaj koji je Peter Green izvršio na njega i na kojem ostaje dosljedan blues-rock korijenima. A dosljednost u vremenu kad se pod cijenu uspjeha surađuje s bilo kim a stilski pravci se mijenjaju svakodnevno, vjernost bluesu je pohvalna stvar.

    Muziku podržava