“Bluegrass i punk – zašto ne?”

Koji k.. je bluegrass? Ima nešto veze s countryem, zar ne?

Prema Wikipediji bluegrass je podvrsta countrya, takozvana ‘hillbilly’ muzika, inspirirana glazbom Appalachia. Tko su sad pak ti – to proučite sami. Osobina ovog žanra je da svako glazbalo ima svoj red sviranja, odnosno glazba se djeli i svatko se može iskazati. Kakve veze to sad ima s punkom?Old Man Markley je sedmeročlani bend s područja Kalifornije, osnovan 2007. godine, koji eto spaja ta dva žanra. Postali su poznati po živim i veselim nastupima, a njihov prvijenac, “Guts n’ Teeth” iz 2011. pobrao je odlične kritike, što punk, što bluegrass publike (na Billboard Bluegrass ljestvici te godine našao se na osmom mjestu). Zamislite Flogging Molly s rešetkom za pranje rublja, slamnatim šeširima i dugačkom vlati trave u ustima i bit ćete na dobrom tragu.Dvije godine kasnije izlazi drugi album koji je pak sjeo na prvo mjesto među bluegrass izdanjima – “Down Side Up“. Iako je svoje prste u njegovoj produkciji imao punk veteran Fat Mike (NOFX), na ovom albumu ipak ne čujem puno punka. Poveznice s punkom prije su DIY tradicija, tekstovi i sama činjenica kako se bend nalazi na isključivo punk-rock orijentiranoj izdavačkoj kući. Sama muzika nema te žestine i brzine karakteristične za punk.

U prvim sekundama slušanja jedne od bržih pjesama albuma, “Blood On My Hands“, u krupnom planu su bendžo i violina, a do kraja pjesme čujemo još mandolinu i tanku metalnu ploču koja protresena proizvodi kratak dramatičan zvuk. Vjerujte mi, ima tu svakakvih instrumenata koje nemam pojma navesti.

“Come Around Here” je super zabavna ‘odjebi’ pjesma u kojoj kao glavni i pozadinski prevladavaju ženski vokali, a vrckavosti pridonosi ludi puhački instrument pod nazivom kazoo, bez meni znanog hrvatskog prijevoda. Uglavnom, kad se u njega puhne zavrti se mali propelerčić koji proizvodi zujajući zvuk. Uz ovu, vrlo je interesantna “Beyond The Moon” s ksilofonom, zvečkama i nekom vrstom tube, te vrlo simpatičnim i melankoličnim tekstom.

Sve skupa ima tu 13 pjesama koje su u jednu ruku slične, no svaka je na svoj način ipak posebna. Protežu se na nešto više od 40 minuta, no nema zasićenja. Glavni vokal je malo teže odrediti, no kako smo već spomenuli ženski recimo da i muški vokali nimalo ne zaostaju i po mjeri su za ovakvu vrstu muzike.

O čemu pjevaju ovi veseli seljaci? O brigama i jadima malog čovjeka, o nostalgiji i preživljavanju u današnjem svijetu. Ima tu i nešto ljubavnih kitica, ali i malo nezaobilazne politike. Iako ne zvuči baš kao ležaljka pod palmom i koktel s malim kišobranom, OMM uspijevaju ostati na nogama i baciti zraku sunca na svaku od tih tematika.

Hrpa zanimljivih instrumenta i melodija od kojih će vam proraditi stopala, šarenilo vokala i pozitivne vibracije od prvog do zadnjeg tona najveći su plusevi ove ploče. Nije loše za neki tamo bluegrass bend. Odnosno bluegrass punk bend, kad već inzistiraju da ih se tako zove. Istina, da nisu tako etiketirani možda ih nikad ne bih ni poslušao.