Blood Orangeov tour de force

Dev Hynes aka Blood Orange na svom trećem albumu uvjerljivo potvrđuje svoju kreativnu snagu i velikim slovima upisuje “Freetown Sound” visoko na ljestvicu najboljih ovogodišnjih izdanja alternativne R&B glazbe.

Kao i njegovi prethodnici, “Freetown Sound” je u osnovi pop album nadograđen eksperimentiranjem s raznim stilovima R&B-a, synthpopa, funka i soula. Sedamnaest besprijekorno isprepletenih pjesama traje skoro sat vremena i prezentira najbolje od Hynesa kao glazbenika, tekstopisca i producenta. Svima koji prate rad ovog momka iz istočnog Londona bit će jasno koliko je “Freetown Sound” veliki korak naprijed nakon “Coastal Groovesa” i “Cupid Deluxa”.

“Freetown Sound” je nazvan po Freetownu (Sierra Leone), rodnom gradu Devovog oca. Kad ga je Dev najavio prvi put na svom Instagram profilu, posvetio je svoj album svima koji su jednom u životu bili diskriminirani zbog boje kože ili seksualne orijentacije. Već i s tim na umu mogli smo pretpostaviti da će “Freetown Sound” biti lišen (uvjetno rečeno) pjesmica poput “I’m Sorry We Lied” ili “You’re Not Good Enough”. I doista je tako – treći album je puno promišljenijeg koncepta i glazbeno kompletniji, njegov zvuk je ozbiljniji kako i priliči temama koje obrađuje. To su teme rasne, vjerske i seksualne diskriminacije, policijske brutalnosti nad crncima, političkog desenzibiliteta prema manjinama. No unatoč težini tih tema, Dev stvara svoju prepoznatljivu atmosferičnost kojom obavija svoje, na prvu nespojive, pjesme, u skladnu cjelinu koja zrači toplinom i nadom za boljim.

To je i najveća kvaliteta ovog albuma – Hynes je svjestan na što je ovaj svijet pao, svjestan je nepravde i zla, ali odbija osvetu i mržnju i svoju energiju usredotočuje na ljubav i šalje svijetu svoju poruku mira. Kvaliteta albuma je i u bogatstvu instrumenata koje Hynes kombinira (uz standardne, tu su i piano, klarinet, violončelo, saksofon, …) te raznim referencama na djela crnačke kulture i velike crne borce za jednakost.

I “Freetown Sound” je pun gostovanja i malih iznenađenja. Slam poetkinja Ashlee Haze otvara album s “By Ourselves” u kojoj suprostavlja ženstvenost i feminizam. Na “Love ya” čujemo isječak iz intervjua s novinarom i piscem Ta-Nehisijem Coatesom (poznatog po knjizi “Between The World And Me”) u kojoj si postavlja potpuno nebitna pitanja poput što će obući, kako da nosi svoj ruksak ili na koju stranu da okrene svoju baseball kapu, a sve to kako ne bi zastrašio ljude oko sebe jer mu je kao crncu nametnut osjećaj da nije dovoljno dobar za društvo u kojem živi. “With Him” sadrži isječak iz dokumentarca “Black is… Black ain’t”, a “Desirée” iz “Paris Is Burning”. “Desirée” i “Best To You” su odlični soul komadi s nostalgičnim zvukom, a valja izdvojiti i posebno senzibilinu “But You” i svojim roditeljima posvećenu “Augustine“.

Na najduljoj disko-funk pjesmi na albumu “E.V.P.” i na prekrasnoj “Hadron Collider” vokale su posudili Debbie Harry i Nelly Furtado, a zanimljivo je i da Carly Rae Jepsen pjeva na “Better Than Me”.

Posljednjih godina Blood Orange je izgradio svoj prepoznatljivi zvuk i poprilično jedinstven stil koji je postao njegov zaštitni znak, a s ovim albumom ga je potpuno usavršio, pa se s pravom može reći da je “Freetown Sound” Hynesov tour de force.

No, iako je riječ o vrlo izravnom i moćnom albumu, “Freetown Sound” ima manu svojih prethodnika – ne uspijeva potpuno zaokupirati slušatelja zbog toga što je Hynes, čini se, još uvijek usredotočen na pjesme pojedinačno, a manje na album kao cjelinu, zbog čega je njegove albume teško držati u fokusu cijelo vrijeme trajanja (lako znaju dosaditi), ali uvijek ih se lijepo prisjetiti i pritisnuti play s vremena na vrijeme.

Bez obzira na to, ovakvih albuma nikada neće biti dosta – oni podsjećaju na ono bitno u ljudima i s njima budućnost nije toliko mračna koliko se na prvu čini. “Freetown Sound” je onaj univerzalni zvuk slobode i jednakosti. To je zvuk svih nas.