Bitno drukčiji Eluveitie

Može se reći da je Eluveitie u zadnje dvije godine napravio veliki ‘boom’ na folk metal sceni. Naime, iako postoji sedam, prvih pet godina rada benda prolazi relativno nezapaženo van granica Švicarske. Od 2006. godine i izlaska “Spirit” albuma, te puno turneja i koncerata s većim bendovima kao što su Ensiferum, Korpiklaani ili Finntroll, Eluveitie počinje okupljati sve veću bazu fanova i u inozemstvu.

Prošle godine, nakon potpisivanja za Nuclear Blast, Eluveitie je objavio drugi album “Slania” koji je bio odlično prihvaćen kako od fanova, tako i od strane kritike, i plasirao bend u sam vrh pagan-folk metal scene. Tek nešto više od godine dana bilo je potrebno da se pripremi novi studijski album, ali ovaj puta u vidno drugačijem stilu.

Priča oko ovog albuma počinje ustvari prije nekoliko godina, negdje 2005. godine ili čak nešto prije, kada su neki sadašnji članovi Eluveitiea (Chrigel Glanzmann, Meri Tadić i Patrick Kistler) svirali u malo poznatom švicarskom folk bendu nazvanom Branâ Keternâ. Svirali su tada veselu, akustičnu folk muziku sličnu onoj kakvu možemo čuti na “Evocation I: The Arcane Dominion“.

Što se danas događa s tim bendom i jesu li još uvijek aktivni, iskreno govoreći ne znam, ali to nije ni toliko važno za ovu recenziju. Ono što jest važno je činjenica da su objavili samo jedan demo i da je Chrigelu još iz tih dana ostala želja snimiti akustični folk album, što mu je napokon i pošlo za rukom.

Ono što čujemo na prvoj pjesmi (“Sacrapos – At First Glance“) zapravo i nije tako veselo, prije bih rekao teško, vrlo tmurno i pomalo depresivno. Tu se odmah pojavljuje i prvi gost na albumu, onaj najpoznatiji, Alan Nemtheanga iz irskog Primordiala. Zapravo je za mene tu uslijedilo prvo razočaranje, budući da sam očekivao Alanov ‘patnički’ vokal, onako bolan kakav možemo čuti u Primordialu, a ono što me dočekalo je zapravo recitacija. No nakon nekoliko slušanja jasno je kako se zapravo to recitiranje jako dobro uklopilo u ovaj tmuran i spor intro.

Zanimljivo je kod ovog uvoda reći da je to jedina pjesma s tekstovima na engleskom jeziku, dok je ostatak albuma otpjevan na ‘mrtvom’ galskom jeziku, kao što je to već bio slučaj u nekim pjesmama na prošlim izdanjima Eluveitiea. Ovaj put je situacija nešto drukčija, jer se radi o originalnim tekstovima koji sežu 1600-2100 godina u povijest, a nađeni su u raznim arheološkim iskopinama, urezani u ploče, tanjure, zdjele, opeke itd.

Vratimo se muzičkoj strani albuma. Već druga pjesma, “Britcom“, zvuči kao nešto što smo mogli očekivati od akustičnog Eluveitiea. Nešto je veselija, no i dalje spora, započinje sa zvukom hurdy-gurdya i prigušenim bubnjevima koji se postepeno pojačavaju, ima tu i frulica, te se u njoj zagubila početna ‘tmurnost’.

Nakon kratkog intermezza “A Girls Oath“, u kojem Anna ima svoju recitaciju, dolazi pjesma “The Arcane Dominion“, koja je zapravo vrlo slična “Britcomu”, osim što je nešto mračnija, u što se vrlo dobro uklapaju povremeni Chrigelovi urlici. Tu je svoju dionicu (na lutnji) odradio i drugi gost na albumu, Oliver iz njemačkog ‘medieval’ folk benda Faun. Ujedno se radi i o najdužoj pjesmi na albumu, na kojem inače prevladavaju pretežito kratke pjesme.

U najveselije i najbrže pjesme definitivno spadaju “The Cauldron Of Renascene“, “Omnos” i “Memento“, koje se nalaze pri sredini albuma. No govoriti kakva atmosfera prevladava u kojem dijelu albuma ne može se precizno, jer su pjesme zapravo skroz pomiješane; malo veselo, pa opet atmosferično i tmurnije, pa opet veselije, pa nakon toga tužnjikavo i slično.

Važno je spomenuti nekoliko stvari vezano za pjesmu “Omnos” (‘strah’); treba reći da je to prvi singl, a snimljen je i spot za tu pjesmu, što je zapravo i logičan izbor, s obzirom da se radi o veseloj (kako je već spomenuto), plesnoj i pijevnoj (kada bi znali izgovarati stari galski jezik) pjesmi koja brzo ulazi u uho zbog lako pamtljivih melodija. “Memento” je još žešća i jako energična stvar, nedostaje samo malo distorzije i mogla bi se uklopiti u prethodna dva albuma.

U kategoriju najčudnijih pjesama ‘upale’ bi “Nata” i “Dessumiis Luge“. “Nata” je pjesma u kojoj glavnu ulogu igraju grublji i hrapaviji (ne growl) vokali, u duetu Chrigela i Alana iz Primordiala, a u pozadini su ‘tjeskobni’ i poprilično jednolični zvuci gajdi i hurdy-gurdya.

Rekao bih, skroz prilagođeno tekstu, jer se radi o tužnoj ljubavnoj pjesmi koja govori o mladiću koji je nesretno zaljubljen u mladu, ali već zaručenu djevojku. Atmosfera u pjesmi je zaista takva da čovjek slušajući može zamisliti nesretnog muškarca kako otužno hoda proplancima za oblačnog i sumornog, kišovitog vremena. “Dessumiis Luge” također odiše depresivnom atmosferom s teškim i dramatičnim zvukovima instrumenata u pozadini.

Što se vokalne strane tiče, Anna tu recitira, rekao bih nabraja, više nego pjeva pa mi je sve zvučalo kao vradžbina neke drevne vještice za što je kasnije došla i potvrda od strane benda u jednom od njihovih intervjua. Zaista se radi o mračnim kletvama, no nije precizirano tko je ‘zaslužan’ za iste, no spomenuto je da se u pozadinskim vokalima izgovaraju imena žrtava tog prokletstva.

Nakon preslušavanja albuma sasvim je jasno zašto je baš Annin vokal odabran da bude ‘glavni’ na albumu. Cura stvarno ima predivan glas i pokazala je da se može uklopiti u pjesme svakakvih raspoloženja te da bend može ponovo računati na nju pri snimanju drugog dijela ovog albuma, koji će se zvati “Evocation II: Visions”.

Nikako ne bi bilo u redu završiti recenziju, a da se ne spomenu i ostali gosti na albumu. Tako su svoj udio imali i Fredy Schnyder iz švicarskog avant-garde benda Nucleus Torn, koji je svirao cimbale na pjesmama “Within The Grove” i “Gobanno“, također je na istim pjesmama gostovala i Elena Konstantinidis, i to na violini s pet žica, a tu je bila još i Sarah Wauquiez, bivša članica Eluveitiea na pjesmi “Gobanno”.

“Evocation I: The Arcane Dominion” dolazi u dvije verzije, ona normalna, te deluxe izdanje, koje sadrži DVD “Live at SummerBreeze festival 2008”, te dvije bonus pjesme: “Slania (Folk Medly)” i “Omnos (Early Metal Version)”. “Slania (Folk Medley)” je zapravo ubrzanija i akustična verzija folk melodije iz pjesme “The Somber Lay” koja se nalazi na albumu “Slania“.

“Omnos” je ‘nabrijanija’, metalnija verzija, pojačana za distorziranu električnu gitaru i više Chrigelovih growl dionica, a ona pokazuje da se mogla naći i na nekom od prva dva albuma.

U finalu ove recenzije mogu reći da se radi o zaista raznolikom albumu, sa stalnim promjenama ‘raspoloženja’, albumu koji nikako nije podbacio. Čudan je, drugačiji od prethodna dva, s kojim ga je nemoguće uspoređivati. I albumu koji je, očekivano, podijelio fanove, mada, onih koji imaju, poput mene, pozitivan sud o njemu, mislim da bi moglo biti više.