Bili jednom Limp Bizkit…

Čini mi se da se Fred Durst očajnički bori da održi Limp Bizkit živim. Nakon veoma uspješnog “Chocolate Starfish And The Hot Dog Flavored Water” iz 2000. izdali su dva albuma koji više nisu imali takav odjek kakav se očekivao. “Result May Vary” ljudima nije bio atraktivan, dok je “New Old Songs” je nepotreban skup loših remixeva koji nikoga previše ne interesiraju.

Je li uzrok tomu promjena stila, odlazak odličnog gitariste Wesa Borlanda koji je, uz Freda, bio najinteresantnija pojava na pozornici ili se jednostavno svijet zasitio Limp Bizkita koji se utopio u masi jednoličnih bendova. Uglavnom, ova kompilacija njihovih najpoznatijih stvari mi se čini kao očajnički potez da ostanu ‘face’.

Devedesetih godina pojavio se novi fenomen nazvan nu-metal. Gomile djevojčica i momčića su se prepoznali u tom spoju agresive i popa. Limp Bizkit, KoRn, Linkin Park i svi njima slični bendovi su bili glavni frajeri ekrana, okupirajući 90% glazbenih emisija i časopisa. Oni su čisti dokaz da je slava jako nezgodna i da je sposobna napustiti vas u trenutku, a niste ni svjesni zašto.

Fred Durst je uspio na kratko vrijeme, bez obzira na svoju bahatost i aroganciju, postati glavni idol svim tinejdžerkama. U isto vrijeme, tinejdžeri su glumili glavne frajere ukoliko su slušali tada veliki Bizkit.

Limp Bizkit su se uvijek mogli dičiti dobrim vizualnim rješenjima albuma, ali ovoga puta se to ne može reći. Minimalistički riješen omot vas muči ružičastom bojom i ukoliko prekrite ime benda i ‘explicit content’ simbol, pomislili biste da se radi ili o nekoj lošoj elektronici ili novom albumu Spice Girls.

Izbor pjesama je očekivan. Na album su kronološki poredali sve svoje singlove, završavajući sa zadnjim “Built A Bridge” s albuma “Results May Vary”. Slušajući album nemoguće je ne primjetiti koliko se stil Limp Bizkita promijenio. Od kaotičnih stvari s “3 Dollar Bill Y’all” poput “Counterfeit“, preko melodičnijeg “Singificant Other”, pa do reperski nastrojenog “Chocolate Starfish And The Hotdog Flavored Water”. Predzadnji album “Results May Vary” se već nije toliko proslavio, osim možda njihove obrade The Who “Behind Blue Eyes” za koji su snimili video spot s predivnom Halle Berry.

Šteta što su se orijentirali isključivo na singlove, jer su među ove stvari mogli dodati (ili zamijeniti ih) puno interesantnijih stvarima poput “No Sex” ili “Nobody Loves Me”. No, da ne bi ostali zakinuti i podareni samo starim stvarima, Fred nas je počastio s tri neobjavljene stvari. Sve tri su u njihovom novom stilu gdje je Fred odlučio da neće više ‘repati’, već da će se prebaciti na pjevanje. Jedna mirnija od druge, određuju jedan novi pristup Limp Bizkita glazbi. Naravno, i puno podnošljiviji.

Teško je reći ako volite Limp Bizkit, jer je radi Dursta taj bend jako teško voljeti. Ali ukoliko vam se sviđa ta glazba, vjerojatno posjedujete njihova prijašnja izdanja te vam ovaj album nije ni potreban. Oni koji su slušali Limp Bizkit kad su bili na vrhuncu odrasli su. Novi klinci imaju neke svoje nove zanimacije i nove idole.

“Greatest Hitz” je dobar način da se makar na kratko vratite 5-10 godina unatrag ili da se upoznate s muzikom Limp Bizkita ako još niste, no to je prilično teško budući da smo tada bili bombardirani njihovim pjesmama. Kako god bilo, držim fige Durstu da će se malo ovim albumom oporaviti i krenuti dalje te po prvi put u karijeri skupiti nekoliko fanova iznad 15 godina.