Bezbolni poraz od rutine

    2843

    Dream Theater

    Black Clouds & Silver Linings

    Datum izdanja: 24.06.2009.

    Izdavač: Roadrunner / Dancing Bear

    Žanr: Progressive Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A Nightmare To Remember
    2. A Rite Of Passage
    3. Wither
    4. The Shattered Fortress
    5. The Best Of Times
    6. The Count Of Tuscany

    S obzirom da se danas klinci pomame za lovom i mozak im se preokrene za nekoliko mjeseci slave, totalno je čudo snimiti više od dva-tri uspješna albuma. A kada snimite deset albuma, nakon svakog odradite opsežnu turneju i nakon nje izdate DVD i nebrojeno bootlega, onda ste ili dosadni ili se zovete Dream Theater. Bend kojeg ili volite ili vaš živcira njihova masturbacija po instrumentima počastio nas je još jednim logičnim nastavkom svoje karijere.

    Ljudi o kojima rijetko čitamo nešto što ne spada u glazbenu karijeru, bend koji toliko dobro funkcionira da se zbilja mogu orijentirati na pletenje po notama (osim što su nedavno obznanili da su oko albuma ”Octavarium” skoro izbacili pjevača) i bend za koji zbilja jednostavno morate od okoline zahtijevati, ako ništa drugo, onda veliki respekt.

    Kada svirate metal, a u slobodno vrijeme odradite koncerte na kojima odsvirate kompletan Metallicin ”Master Of Puppets” ili kompletan Pink Floydov ”Dark Side Of The Moon”, nešto jako zanimljivo mora se kriti iza vaših ideja. Tako nešto dogodilo se i na albumu ”Dark Clouds & Silver Linings”.

    Postoji nekoliko stvari koje odmah treba naglasiti i malo izgrditi produktivnu petorku. Došavši na Roadrunner Records, ljudi su imali osjećaj da na tako ‘metalskoj’ izdavačkoj kući moraju ispuniti žestoke cipele (pa su snimili ”Systematic Chaos”), a ovoga puta bubnjar Portnoy najavio je da je album kao da na isti CD stavite “Learning To Live”, “Octavarium”, “Pull Me Under” i “A Change Of Seasons”. Da, možda, ali ljudi, to smo već čuli i to nam ne treba opet. No dobro, to je samo fraza.

    Muziku podržava

    A Nightmare To Remember” je 15-minutni Petrucciev opis saobraćajke koju je doživio kao dijete. Ima apsolutno svega i tipična je Theaterova stvar za početak albuma (osim polu-komičnih growlinga preko zlog metal dijela) s jako predvidivim i običnim riječima. “A Rite Of Passage” je sličnog recepta samo skraćena na ‘sitnih’ 8 i pol minuta, kako bi mogla služiti kao singl. Malo poznate ljigavštine iz ’80-ih. čujemo na hitoidnoj “Wither” i na počecima “The Best Of Times“.

    To je Portnoyeva oda njegovom preminulom ocu i jako mi je drago što se nisu odlučili na tipičnu baladu, već na razigranu i razrađenu stvar. Najbolje od šest poglavlja ovog albuma definitivno je “The Shattered Fortress“. 13-minuta pjesme ustvari je završetak Portnoyeve priče o njegovoj borbi s alkoholom. A o čemu se u stvari radi? Ako pogledamo dosta unazad njihove karijere, interesantno možemo primijetiti njihov dugoročni plan, kakvog bi se rijetki usudili napraviti.

    Sveukupno nazvano “Twelve-step Suite” je putovanje koje je, vjerovali ili ne, trajalo 7 godina i provlačilo se na zadnjih pet albuma! Još od ”Six Degrees Of Inner Turbulence”, svaki album je imao dva ili tri poglavlja te priče o Anonimnim Alkoholičarima, i sada smo s ovim albumom dobili 10., 11. i 12. dio. Ne treba ponavljati kako je konceptualni pogled na glazbu uvijek bio jedna od većih snaga Dream Theatera (i ostalih bendova), a ovo je samo šlag na tortu, u koji su čak i ubacili i ponovili pokoji dio iz pjesama s prošlih albuma.

    Njihovu genijalnost već godinama možemo uzeti zdravo za gotovo, odsvirati mogu sve što im padne na pamet, a ovim albumom još jednom su pokazali da, kada žele, ipak svoje sviranje (ponekad) znaju staviti u službu same pjesme. Dakle, koliko god su progresivne i tehnički zahtjevne, ipak su – dobre pjesme. U kojima, usput rečeno, James LaBrie opet nije stvaralački doprinio na niti jednoj pjesmi – niti glazbom, niti riječima.

    Nije loše nadodati da su se već u ranoj fazi izlaska albuma odlučili na nekoliko limitiranih nadopunjenih izdanja. Osim kolekcionarskog box seta, posebno treba naglasiti i pohvaliti pakiranje s 3 CD-a. Jedan je album, drugi je njihovo igranje s pjesmama svojih junaka (Queen, King Crimson, Iron Maiden itd), a treći je, ako baš ne volite LaBrieovo povremeno meketanje, cjelokupni album, ali – instrumentalni.

    Može se reći da je ovaj album, onako, uobičajeno dobar i da će itekako ispuniti ulogu Dream Theaterovog albuma. Nekako se čini kao da bend polako postaje limitiran tom rutinom koja ih vodi dalje i dalje, ali opet su smislili nešto što će fanovi imati zašto proučavati i otkrivati.

    Muziku podržava