Bernays Propaganda je više nego je uspjela s promjenama

Novi album Bernays Propagande zvuči kao da ga je napravio sasvim novi bend, a razlozi su i više nego logični za ovakvu situaciju.

Dio benda je potražio svoje mjesto pod suncem u Irskoj, pa su Bernays Propaganda bili primorani nešto napraviti na drugačiji način. Tu su se poigrali s računalnim programima i dobili jedan sasvim novi zvuk koji je poprilično različiti od svega što su do sada napravili.Kad sam čuo prve pjesme s albuma, zapitao sam se zašto je još jedan bend krenuo linijom lakšeg otpora i krenuo s elektronikom kao niti vodiljom. Potom sam saznao za sve promjene u bendu, čuo ih uživo i bilo je jasno, ovako treba zvučati bend poput Bernays Propagande u 2016. godini.

Bend mora gurati prema naprijed i to je potpuno jasno. Nekad su potrebne i negativne stvari (po bend) da ih se pogura u nenadanom smjeru. Kad to uzmemo u obzir, svaka čast makedonskom bendu za ovakvu hrabrost koju su pružili ovdje i ponudili nešto što velikoj većini jest SF, totalno drugačiji zvuk, a opet sve karakteristično za bend.

“Laži me, laži me” je najbolji mogući teaser kojeg su mogli objaviti pred objavljivanje albuma. To je pjesma koja spaja novo i staro. Staro je taj jedan klasičan post-punk zvuk, a novo je velika doza melankolije i elektronskih dodataka kojima su uljepšane pjesme albuma. Uz malo veći poguranac, ovo je mogao biti veliki regionalni hit jer naizgled zvuči na radove poput Lollobrigide i Svi na pod koji ovakvim pjesmama imaju poprilično dobre rezultate.

Naslovna “Politika” otvara album i pokazuje da “Laži me, laži me” nije bio samo trik kojim bi bend skrenuo pažnju na sebe. Pomalo eterična atmosfera skladbe ističe tekstualni dio koji je ponovno vrhunski. Da, treba ponovno istaknuti, sve pjesme su pjevane na makedonskom i zbog tog pjesme uopće ne pate, već dapače dokazuju da dobra glazba ne pozna granice, već ljudi ‘postavljaju granice’ kad nešto ne razumiju.

Sljedeća pjesma je “Armija” i potpuno je jasno zašto je izabrana kao drugi singl albuma. To je još jedna vrlo radiofonična pjesma koja podsjeća na dance-punk pokret koji se odvijao prije desetak godina s bendovima poput The Rapture i LCD Soundsystem. Potom slijedi “I dvete” koja zakucava svim svojim novim oružjem nastalim utjecajem elektronike, pa pjesma djelomično zvuči kao synthpop prepjev tradicionalnog napjeva. Istina, ne u toj skladbi, ali u nekim narednim imamo isječke narodne glazbe, nekih govora, pa čak i himne bivše države čime su dali svoj poseban oboj novim pjesmama.

Možda je Bernays Propaganda predugo bježala od epiteta jednog od najznačajnijih i najmoćnijih bendova nastalih zadnjih desetak godina. Svojim underground stavom odbijali su mnoge unosne ponude kojima bi sad već sigurno bili među top bendovima što se fanova tiče, ali oni su ipak krenuli svojim putem, putem kojim su sad zakucali jednim vrlo komercijalnim, gotovo čistim pop albumom.

Ipak, tu leži jedna velika kvaka, a to je stvar da je i dalje to Bernays Propaganda. I dalje su tu svi faktori zbog kojih smo ih zavoljeli još na prvijencu, iako je sad oružje malo drugačije posloženo, nije to više energični punk rock/post-punk, već više synthpop i post-punk vođen elektronikom. Tu i dalje imamo britke tekstove, i dalje imamo zanimljiva glazbena rješenja, i dalje imamo zanimljive vokale (koji nikad do sada nisu bili toliko zavodljivi)…

Regija nam puca, tu su međunarodna prepucavanja, došla je i velika kriza s izbjeglicama, a mi nismo bili nikad podjeljeniji nego što smo danas. U neku ruku, Bernays Propaganda nas spaja jer ima svoju publiku gdje god dođe, a u njihovoj glazbi i posebno tekstovima možemo pronaći socijalno-političke probleme koji nas okružuju. Niti Makedonija, niti Srbija, niti Hrvatska nisu imuni na iste probleme o kojima Bernays Propaganda priča.

Zanimljivo je da je album “Politika” okružen s dvije pjesme istog naziva (naravno da je riječ o naslovnim pjesmama “Politika” i “Politika II (I kje dojde vreme)”) na početku i na kraju albuma. Na taj način možemo zaključiti da se uvijek napravi cijeli krug i dođemo na isto jer svi političari misle samo na jedno, a to nije narod kojemu bi trebali služiti.

Postoji jedan problem što se s domaćom politikom jasno daje do znanja, ljudi nisu spremni na promjene, pa je pravo pitanje kako će ovaj album proći, posebno kad album ne sjedne na prvu, a bome niti na drugu. Ipak, ako mu se da dovoljno šanse, tad se otkrivaju svi novi momenti koji su potrebni da bend osvježi svoj zvuk.

Nakon svih turbulencija unutar benda, jasno je da su promjene nužne. Neke dođu same od sebe, dok za neke treba mali (ili veći) poguranac. Bernays Propaganda su dobili poguranac i danas zvuče potpuno drugačije u odnosu na sve dosad objavljeno. Za to treba imati hrabrosti, za to treba imati muda, a tijekom karijere, ekipa je pokazala i više nego dovoljno da znamo da za to imaju snage.

Mnogi u takve promjene lete bezglavo (takvih primjera ima pregršt, ali dovoljno je recimo samo čuti Coldplayev izlet u elektroniku da bude jasno da istraživanja nisu baš za svakog), Bernays Propaganda je studiozno radila na tome (najduža pauza među albumima do sada) da ne ispadne čisti ‘flop’. I uspjela je… I više nego je uspjela…

Kad tome nadodamo da su sada možda i nikad jači uživo, duboko se nadam da će krenuti istim stopama koje je proteklih godina prošao Repetitor. Repetitor i Bernays Propaganda, sada je to potpuno jasno, najjača su imena regionalne scene bez premca.