Bardovi na tronu i nakon dvije dekade

Ljubitelji njemačke power metal institucije s pravom su nestrpljivo očekivali obljetnički, deseti studijski album.

Dijelom iz razloga što se na novo izdanje čekalo četiri godine od
prethodnog, “At The Edge Of Time” albuma, a dijelom jednostavno zbog
nagađanja hoće li novi album moći stati uz najbolja izdanja.

Teško bi bilo čak i njima zasjeniti vlastite uratke koji su bili najšire prihvaćeni, “Imaginations From The Other Side” iz 1995. godine i “Nightfall In Middle-Earth” iz 1998. godine i s kojima su postavili određene standarde power metala.Osim ovih super-uspješnica, Blind Guardian je imao pomalo krivudav put počevši s “A Night At The Opera” albumom, te iako je “A Twist In The Myth” album bio nešto slabije prihvaćen, “At The Edge Of Time” je barem privremeno popravio sliku. No ta krivudanja im mogu i moraju biti oproštena nakon skoro trideset godina nazočnosti na sceni. Oni uvijek oduševljavaju svojim pričama, a novi album je zaključak iscrpne konceptualne priče, nastavak na “Imaginations From The Other Side” album.

“Beyond The Red Mirror” je bio naširoko promoviran i nestrpljivo očekivan, pošto se pripremao četiri godine, a na albumu gostuju tri zbora i dva orkestra. Prva nagovijest novog albuma bio je singl “Twilight Of The Gods“, koji je većinu slušatelja vjerojatno ostavio podijeljenih mišljenja. Na prvo slušanje to i nije bilo tako loše, no taj prekompresirani, ‘stisnuti’, skoro pa neslušljivi zvuk je bio najveći uzrok sumnje. Nada da će zvuk biti jasniji i čišći na studijskom albumu se ipak nije ostvarila, te ukoliko se želi čuti doista jasan zvuk, mora se posegnuti za nekom boljom ili jako dobrom opremom za slušanje.

“Beyond The Red Mirror” je ekstremno kompleksan, slojevit i dinamičan album, te je i logično za shvatiti da kada se takva slojevita glazba proba upakirati u konačan proizvod, da će se izgubiti barem djelić kvalitete. U ovom slučaju su se morale ukomponirati orkestracije, svi ti zborski glasovi, Hansijevi vokali i back vokali te sami instrumenti, što nimalo ne zvuči kao lak posao. Nažalost, na običnim slušalicama ili zvučnicima se najčešće dobije mutan zvuk, s plitkim bubnjevima i iščezlim basom, a sve što ‘para uši’ je ono na što smo navikli, Hansijevi i back vokali te gomila orkestracija.

No, kada se krene u preslušavanje albuma, svako slijedeće otkriva dodatne čari, slojeve glazbe koji se ne moraju ili ne mogu čuti prvi puta, te doista kvalitetne pjesme, od kojih možda nema previše hitova, no teško je izabrati favorita. Zborovi su najnaglašeniji i najzastupljeniji u prvoj i posljednjoj pjesmi, dugačkim, devetominutnim “The Ninth Wave” i “Grand Parade“. “Ninth Wave” je odlična, prožeta čestim promjena tempa, grandioznim zvukovima zborova, dugačkim soloima i nešto žešćim riffovima, dok “Grand Parade” od blage monotonije pri sredini spašava promjena na brze riffove i parajući Hansijev vokal i završava album snažno i upečatljivo, onako kako i počinje.

Uz dobro poznate, usklađene solaže, karakteristika novog albuma su nešto žešći riffovi, pomalo nalik na thrasherske, zbog čega pjesme dodatno dobivaju na snazi i agresivnosti. Bolje pjesme bi čak bilo teško izdvojiti, ali tu sigurno spadaju žestoka i ultra brza “The Holy Grail“, te “Sacred Mind” koja srednje spori tempo na početku tijekom svog trajanja mijenja u sve brži. Neizostavan dio je i relativno kratka balada, ‘bardovska’ “Miracle Machine” koja nije opterećena instrumentima, sadrži samo piano i back vokale, a koju Hansi vokalno izvodi jako dobro.

Taj mutni zvuk bi bio skoro pa jedina zamjerka ovog albuma, no i sa tom činjenicom uzetom u obzir, “Beyond The Red Mirror” sadrži jako dobre i kvalitetne pjesme, te se na ljestvici uradaka Blind Guardiana može stajati točno iza najboljih izdanja.