AVF: Kratko i interesantno

Bendovi niču iz svakog kutka. Super je da je dobar dio njih poprilično dobar, a najbitnije je da su oni raznoliki i da svatko može pronaći nešto za sebe.

O bendu AVF nema mnogo podataka, ali su nedavno izdali svoj prvi EP naslova “Fade Out”. To izdanje odiše američkim alternativnim rockom ’90-ih pomiješanih s britanskim indie rockom pa pjesme bivaju pitke i u neku ruku power-popične zbog čega bend ne bi trebao pretjerano dugo tražiti svoj put do publike.

Naravno, ima tu problema, a to je pjevanje na engleskom koje očito nikako da ne legne u našem podneblju za domaće bendove, ali to ne bi smjela biti prepreka za AVF jer njihov zvuk je toliko melodičan i pun pa sam nekog dojma da se producent Mrakovčić ovdje poigrao baš onako kao što je htio napraviti sa svojim Scrollom prije desetak godina.

Uvodna “Fade out” me zvukovno odvela do benda Spector s njihovog prvog albuma, a mnogi će naći i sličnosti s bendovima poput The Killers, iako AVF ipak zvuče nešto energičnije od njih. “Waves” odiše prekooceanskim alternativnim rockom ’90-ih, nešto što bi napravili The Goo Goo Dolls i njima slični, na “Into the night” zvuče kao (The) Lesser Men s prvog albuma, dok je završna “Snow” potpuno iznenađenje, neki pseudo folk rock vrlo mračne atmosfere.

“Fade Out” nije ništa revolucionarno, ali svojom pozitivnom energijom donosi smiješak na lice. Desetak minuta prođe u hipu pa se nadam da će AVF nastaviti u tom điru jer nam treba ovakvih indie rock bendova.