Autsajderi u progresivnom svijetu

Jacksonville na Floridi i nije baš tako poznat po metal bendovima, osim po nu-metalcima Limp Bizkit. A što se tiče same Floride, situacija je nešto bolja, Florida nam je dala Kamelot, Iced Earth, te neke od ekstremnijih bendova kao što su Morbid Angel, Obituary ili Deicide.

Jedan od metal bendova koji pokušava Jacksonville uzdignuti na metal karti svijeta su Skyliner, power metalci s primjesama progresive i ponekim europskim prizvukom. “Outsiders” je prvi album ovog benda koji postoji još od 2000. godine. 2005. i 2009. godine Skyliner je objavio demo albume “Light Comes Out Of Black” i “Skyliner”, 2011. došao je još jedan EP, “The Alchemist”, da bi prvi studijski album konačno ugledao danje svjetlo. Postavu Skylinera čine gitarist i vokal Jake Becker, basist David Lee Redding, bubnjar Ben Brenner. Klavijaturistica Ashley Flynn nedavno je napustila bend, a dečki će postavu uskoro poboljšati novim klavijaturistom i back vokalom. “Outsiders” album u svojim pjesmama kombinira brzi tempo, karakteristike progresive, epične melodije i klasične riffove.

Sve pjesme su dosta duge, u trajanju od oko sedam minuta, izuzimajući posljednju pjesmu “Worlds Of Conflict” čije je trajanje čak dvadeset i jednu minutu. Tako dugačke pjesme lijepo se uklapaju u koncept progresivnog metala, no znaju biti jako zahtjevne i zamorne za preslušavanje. Pored toga, vokal Jakea Beckera bi se mogli nazvati još jednom od slabijih karika Skylinera. Dok je najčešće u nižim i srednjim tonalitetima, svojim clean vokalom i ponekim growlovima, Jakeov vokal nema dovoljno snage za jako niske ili visoke tonalitete ili ponekad ‘šara’ među njima. U usporedbi sa sviranjem gitare, njegove vokalne sposobnosti su slabije nego gitarske vještine.

U album uvodi, u najmanju ruku čudan i malo predug klavijaturski instrumental “Signals” koji završava Jakeovim napjevom. Situacija se znatno poboljšava idućom pjesmom, “Symphony In Black“, koja je brza, s Jakeovim agresivnijim, hrapavijim vokalima, te ima jedan od jednostavnijih, ali boljih refrena na albumu. Još neke od boljih pjesama na albumu su žestoka “Undying Wings“, lijepa, no pomalo razvučena kvazi-balada “Aria Of The Waters“, s nešto nižim i umirujućim vokalima u prvom dijelu, te “The Human Residue”.

“The Human Residue” je također jedna od agresivnijih, ispunjena žestokim riffovima više nego solažama i ostalim instrumentalima, te obiluje nešto hrapavijim vokalima. Posljednja i najduža, “Worlds Of Conflict” dijelom pokazuje verzatilnost glazbe i u svom trajanju kreće se od progresivnog rocka do ekstremnog metala, a uključuje i growlove. Unatoč tome, zbog svoje dužine je jako zahtjevna, posebno u prijelaznim dijelovima i u posljednjih pet minuta trajanja, koje ne nude ništa drugo osim ‘dubioznih’ instrumentala i spore gitarske solaže.

Dok je trud sviranja i pisanja zasigurno primjećen, Skyliner još imaju na čemu raditi. Nekolicina pjesama se jednostavno čini razvučenima, što može dovesti do gubitka interesa, bez obzira što se radi o komponentama progresivnog metala koje u ovom slučaju nisu uvijek dobro ukomponirane. Unatoč tome, Skyliner sigurno ima dobre temelje za dobar drugi studijski album, za koje se nadamo da će ih pametno iskoristiti.