Arcade Fire: ‘Love is hard, Sex is easy’

Tijekom vremena Arcade Fire je iz jednog vrlo ozbiljnog benda postao jedan od najneozbiljnijih, prepun suptilnih ili izravnih fora. Isto tako, monumentalnost “Furenala” danas je zamijenila plesna glazba. Da, Arcade Fire više nisu isti bend i s time se treba pomiriti.

Vjerujem da je mnogima početak karijere ono po čemu najviše pamte Arcade Fire i toga se najradije prisjećaju slušajući ih na Youtubeu ili preko drugih načina reprodukcije glazbe. Ipak, Arcade Fire su bend koji nisu željeli tapkati na mjestu, uvijek koristiti iste ili slične fore, već su sa svakim albumom gurali prema naprijed. Tako je već “Neon Bible” bio iskorak od “Funerala”, “The Suburbs” je bio nešto sasvim novo, dok su nas s “Reflektorom” upoznali da su na red došle na diskoidne pjesme.

Kako su se mijenjali albumi, tako su se mijenjali i njihovi nastupi. Imali smo ih prilike vidjeti prije šest godina u Zagrebu i tada je sve bilo orijentirano na početak karijere s hitoidnim pjesmama koje imaju posebnu težinu, dok je ovogodišnji nastup bio gotovo čista suprotnost jer su postali čisti tulum bend s kojim možeš plesati tijekom cijelog njihovog nastupa. I to je sad naprosto njihov đir.

Dosad su se njihovi albumi redali svake tri godine, a “Everything Now” je došao četiri godine nakon prethodnika. Baš me zanima zašto je došlo do nešto veće pauze nego li je uobičajeno, ali kad pogledamo sam album jasno je da je tu još više umjetnih zvukova koje je vjerojatno trebalo ispolirati do zadnjeg detalja.

U samom uvodu napisao sam da je Arcade Fire postao vrlo neozbiljan vic, a to se dalo naslutiti još i na prošlom albumu “Reflektor” koji mi se tada činio kao njihova dobra zajebancija s disko glazbom. Sad vidim da su zajebanciju digli na viši nivo jer ovaj album ima još više plesnijih tonova nego “Reflektor”.

Da to nije samo moj dojam, jasno pokazuje i korporacija koju su napravili i time malo pomalo pumpali izlazak novog albuma. Jasno, korporacija se zove isto kao i sam album “Everything Now” (skraćeno EN), a na tom pageu su se mogli pratiti razni natječaji, novice iz svijeta Arcade Firea i same korporacije, novi spotovi, reklame za dodatne proizvode od kojih su se svakako istaknuli kondomi s porukom ‘Love is hard, Sex is easy’.

Upravo to bi mogla biti i nit vodilja albuma – ‘Love is hard, Sex is easy’ – jer u ovakvom izdanju gdje više uopće nemaju dodirnih točaka sa svojim zvukom s početka karijere, najlakše ih je otpisati i odlučiti se uživati samo u pojedinim hitovima kojih naravno ima. Ljubav prema novom albumu ponovno je teže izraziti jer ovo je jedan sasvim novi bend koji kao da želi zaboraviti svoje početke i razloge zašto je postao toliko velik da je headliner na najvećim festivalima.

Zanimljivost albuma je svakako u tome da su u mjesec i pol prije objave albuma izdali čak četiri singla s pripadajućim spotovima. Ne znam tko je još imao takvu promociju, ali bilo je zanimljivo vidjeti da su te pjesme bile potpuno različitog karaktera i album je mogao krenuti u bilo kojem smjeru. Na kraju, dobili smo još jedan disko album.

“Everything Now” je bio prvi najavni singl. S njom kao da su htjeli odati počast svojem velikom uzoru i prijatelju Davidu Bowieju spojivši ga gotovo s ABBA-om u jednom od najradiofoničnijih singlova koje su izdali u karijeri. Ovom pjesmom su potencijalno dobili neku novu publiku, staru su narajcali da bi album mogao krenuti u stilu “The Suburbsa”, dok su već sljedećim singlom pokazali da je to bila samo varka.

Dva tjedna kasnije došla je “Creature Comfort” koja uživo (Primavera i INmusic) nije još do kraja svirački sjela bendu. Ipak, s njome su se okomili na trenutno stanje nacije u kojima je popularnost i prihvaćenost od drugih mnogima najvažnija stvar. Ovako studijski pjesma djeluje efektno i moćno, a stihovima su pogodili poantu i pokazali da su i dalje bend s jasnom porukom.

S istim razmakom je potom došla “Signs of Life” koja nas je vratila u vrijeme “Groznice subotnje večeri” i zlatnih dana Johna Travolte. Tu su motivi u tekstu opet poprilično slični, ali pjesma nema tu snagu kao “Creature Comfort”. Funky disco ritam će sigurno bolje zaživjeti na koncertima, a vjerujem da će ljudi najbolje zapamtiti već spomenuti stih ‘Love is hard, Sex is easy’.

Potom je prije dva tjedna uslijedila i Regine u glavnoj ulozi predstavljajući “Electric Blue”. S njome smo se djelomično vratili na “Sprawl II (Mountains Beyond Mountains)” i tu nema dileme. Regine ima specifičan način interpretacije u obje pjesme, a “Electric Blue” je nešto sporija i definitivno manje upečatljivija, ali opet ima neki šarm kojeg ne mogu pokvariti niti čudni zvukovi u glazbenoj podlozi.

Znači, gotovo polovicu albuma smo mogli upoznati i prije službene objave albuma. Posebno ako tome nadodamo činjenicu da je dio pjesama repriza (čak tri). Što nam donosi ostatak albuma?

“Peter Pan” je zaigrana pjesma koja bi se svakako mogla svidjeti fanovima koji su bend otkrili s “Reflektorom”, “Chemistry” zvuči kao da su za inspiraciju pozvali Jamiroquai u goste, “Infinite Content” odiše rock energijom “Month of May” sa “The Suburbsa”, dok ‘repriza’ “Infinite_Content” je kulerska retro laganica za ispijanje limunade na terasi. “Good God Damn” zvuči kao da je nastala u istom danu kada i “I Give You Power” koja na kraju nije pronašla svoje mjesto na novom albumu, “Put Your Money on Me” je najmanje dojmljiva pjesma u svojem početku, ali kako se dalje razvije, postaje pravi pop biser, dok prije završne “Everything Now (Continued)” nalazimo predivnu “We Don’t Deserve Love” koja će zasigurno postati jedan od fanovskih favorita s ovog albuma.

Vremena se mijenjaju, bendovi se moraju razvijati. Tako to jednostavno ide. Možemo mi stalno očekivati jedan te isti album, ali će to dosaditi prije ili kasnije. Zato trebamo stisnuti ruku Winovoj ekipi koja se svakim albumom iznova redefinira i pokušava pokrčiti svoj put u nepoznatom pravcu. Upravo to je “Everything Now”.

Kad podvučemo crtu, “Reflektor” je imao više hitoidnih pjesama koje su osvajale na prvu, ali taj je album jednostavno bio previše razvučen, predugačak s nizom pjesama kojima se bezveze napumpavala minutaža, pa se u konačnici izgubio fokus albuma. Ovdje na “Everything Now” nema toliko pjesama koje sjedaju na prvu, ali nema niti nekog većeg debakla, pa album djeluje zaokruženije, u konačnici i efektnije.

Još su jednom Arcade Fire ponudili pregršt poruka u svojim tekstovima za mladež Amerike (a i šire), isporučili su jedan moderan zvuk koji je baziran na elektro-rocku s pamtljivim refrenima. Znam, to nije ono što su mnogi očekivali od Arcade Firea, ali ovo je album jednog tulum benda koji je u naponu snage, posebno kada ih vidimo kako uživaju na nastupima uživo. Ako zabavljaju sebe i pritom zabavljaju desetke tisuće ispred sebe, teško je reći neku lošu stvar. Ovo je novi bend sa sasvim solidnim albumom i tu nema dileme.